JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
gigant (grč.), 1. Čovjek golema stasa, div, gorostas; također biljka ili životinja golemih dimenzija. 2. pren Nešto vrlo veliko (poduzeće, građevina i sl.); gigantski, divovski; silan, golem.
Gilliéron, Jules, franc. jezikoslovac švic. podrijetla (Neuveville, Švicarska 21. XII. 1854 – Cergnaux-sur-Gléresse, Švicarska, 26. IV. 1926). Prof. na École Pratique des Hautes Études u Parizu. Zajedno s E. Edmontom započeo rad na izradi lingvističkog… Nastavi čitati →
gimel, treće slovo hebr. alfabeta, brojčana vrijednost 3. Grleni suglasnik, izgovara se tvrdo kao g ili meko kao gh. U grč. jeziku odgovara mu ă (gama).
glagol (staroslav.), promjenljiva riječ kojom se izriču radnja, zbivanje ili stanje u vremenu. Ima kategorije vida, lica, načina, vremena i stanja. Za razliku od drugih vrsta riječi, npr. imenica, glagoli imaju posebnu fleksiju, konjugaciju. Jednostavni glagolski oblici građeni su… Nastavi čitati →
glagoli ili glagoljon, naziv četvrtog slova glagoljice, brojčana vrijednost 4; izgovara se kao latinično g.
Glagolita Clozianus → Kločev glagoljaš
glagolski pridjev, glagolski oblik kojim se iskazuje sudjelovanje objekta u radnji izraženoj glagolom od kojega je taj pridjev izveden. U hrv. standardnom jeziku imamo g. p. radni (particip perfekta II) i g. p. trpni (particip pasivni). G. p. radni… Nastavi čitati →
glagolski prilog, glagolski oblik kojim se izriče dodatna radnja povezana s drugom radnjom. U hrv. standarnom jeziku imamo g. p. sadašnji (particip prezenta) i g. p. prošli (particip perfekta I). G. p. sadašnji tvori se od 3. lica množine… Nastavi čitati →
glagoljaštvo, ukupnost bogoslužnih i kult. činjenica vezanih uz višestoljetno vršenje kat. obreda na staroslav. jeziku, prema knjigama pisanima glagoljicom. Čvrsto ukorijenjeno na znatnom dijelu hrv. etničkog prostora, jedinstvena je nelatinska liturgijsko-jezična enklava u krilu Kat. crkve. Tijekom sr. vijeka… Nastavi čitati →
glagoljica, najstarije slav. pismo, sastavio ga je sv. Ćiril (Konstantin) poč. 2. pol. IX. st., vjerojatno po uzoru na grč. brzopisno pismo, s ugledanjima na neka druga pisma što ih je poznavao. G. se proširila u više ondašnjih slav.… Nastavi čitati →
glamur (engl. glamour), blještavilo, raskoš, sjaj; zanos koji svojom pojavom stvaraju pojedini ljudi ili događaji. Termin se osobito vezuje uz svijet filma i spektakla; glamurozan, blještav, raskošan, sjajan.
glas 1. Zvuk koji nastaje prolaskom zraka iz pluća kroz glasnice i govorne organe; najmanja govorna jedinica. Glas je najmanji odsječak izgovorene riječi. Slušatelj čuje akustička svojstva i skup tih svojstava što ih istodobno čuje naziva se razlikovnim obilježjima. Glas… Nastavi čitati →
Gligorije ili Grigorije, zajedno s Varsameleonom izradio Miroslavovo evanđelje (XII. st.). Pisao zapise i pozlaćivao minijature u njemu.
globalan (lat.) 1. Okrugao, zaokružen, koji je poput globusa. 2. Sveopći, sveobuhvatan, opći, opće svjetski (npr. g. politika).
globtroter (engl. globetrotter) 1. Putnik koji putuje oko svijeta. 2. pren Čovjek obuzet strašću za putovanjima.
glorificirati (lat.), slaviti, veličati, uzdizati; glorifikacija, hvaljenje, kovanje u zvijezde; veličanje, uzdizanje; pjevanje hvalospjeva, slavopojki.
glosa (grč. glőssa jezik), prijevod ili tumačenje riječi ili izraza – daje se u samom tekstu, u podcrtanoj bilješci ili u posebnu glosaru na kraju teksta i sl.
glosar (grč.), rječnik koje struke, zastarjelih, dijalekatnih, manje poznatih riječi i izraza i sl. Daje se na kraju teksta (knjige) i sl. Također, naziv za manji rječnik.
glosematika (grč.), teorija o jeziku dan. jezikoslovca L. Hjelmsleva. Temelji se na dvama načelima F. de Saussurea o lingvističkoj strukturi i imanenciji. G. proučava jezične jedinice koje se razlikuju i određuju jedino na temelju svojih funkcija – do jezika se… Nastavi čitati →
