JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Gruter ili Gruytere, Jan (Janus Gruterus), niz. klasični filolog (Antwerpen, 3. XII. 1560 – Heidelberg, 20. IX. 1627). Učio u Cambridgeu, prof. u Rostocku, Wittenbergu i Heilderbegu. Objavljivao tekstove latinskih klasika. Sastavio antologije pjesama, zbirke sentenca i sl. Najvažnije… Nastavi čitati →
gruzijski jezik, jezik kojim govore Gruzijci u Gruziji i kojim se služe i drugi narodi u toj zemlji (na primjer Svani i Megreli, čiji su jezici iz iste, kartvelske porodice). Govornika ima oko 3,6 milijuna. Najstariji sačuvani tekstovi gruzijskoga… Nastavi čitati →
Guberina, Petar, hrvatski jezikoslovac i fonetičar (Šibenik, 22. V. 1913 – Zagreb, 22. I. 2005). Završio romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao na Sorboni (1939), od 1951. profesor romanistike na Filozofskom fakultetu. Bavio se stilistikom, sintaksom… Nastavi čitati →
gudžaratski jezik, jezik u indij. državi Gujarat i drugdje, s oko 50 mil. govornika. Pripada indoarijskoj skupini indoeur. jezika. Starogudžaratski se odvojio od središnjega indoarijskoga oko 1100. g., znatnije se posebnosti uočavaju u XV. st. Standardni se jezik razvija… Nastavi čitati →
gupta (guptsko pismo), jedno od sjevernoindijskih pisama, nastalo od pisma brahmi; u upotrebi u Magadhi u IV. stoljeću. Od toga pisma nastala su pisma: sakansko, toharsko (VII. stoljeće), ujgursko; od njegova zapadnog oblika nastalo je pismo siddhamatrka (oko 500. godine),… Nastavi čitati →
gurd, novčana jedinica države Haiti.
gurman (franc.), sladokusac, onaj koji uživa u biranim jelima.
gurmukhi, pismo Sikha u Indiji, načinjeno (po predaji, sred. XVI. st.), vjerojatno na osnovi pisma lendi (landa), kojim se pišu jezici pandžabi, lendi i sindhi.
gurski jezici (jezici gur, voltski jezici), jedna od gl. grana nigerokongoanske por. jezika. Govore se u sahelskim područjima. Najveći je, s 250–300 tis. govornika, bariba, u Beninu i Nigeriji; lobi ima više od 200 tis. govornika, u Burkinafasu te… Nastavi čitati →
gvarani, jezik u Paragvaju, s više od 3 mil. govornika (oko 95% stanovništva zemlje), s visokim statusom (kao drž. jezik, uz španjolski kao službeni), te malo u susjednim područjima Argentine i Brazila. Pripada por. tupi-gvarani; još se nekoliko… Nastavi čitati →
gvardijan (tal.), glavar samostana nekih redova (g. franjevačkog ili kapucinskog samostana).
Gyarmathi, Sámuel, mađarski liječnik i jezikoslovac (Kolozsvár /Klausenburg, Cluj-Napoca u Rumunjskoj/ 15. VII. 1751 – Kolozsvár, 4. III. 1830). Diplomirao medicinu i radio kao liječnik. Razvijajući ideje mađarskog isusovca Jánosa Sajnovicsa (1733−1785), koji je pokazao… Nastavi čitati →
H, h, 1. dvanaesto slovo hrv. abecede, osmo u većini ostalih lat. pisama; bezvučni velarni frikativ. 2. fiz Oznaka mjerne jedinice za jakost magn. polja, henri. 3. kem Simbol za element vodik (hidrogenium). 4. glazb Sedmi… Nastavi čitati →
h. c., krat. od → honoris causa.
haber (tur.), glas, vijest, poruka; informacija, predanje, tradicija.
haberdar (tur.) 1. Glasnik, glasonoša, vjesnik. 2. Top, puška ili drugo sredstvo kojim se objavljuje početak čega, oglašava uzbuna i sl.
habit (lat.), u Kat. crkvi, muško redovničko odijelo; halja.
hacienda (španj.), veće imanje, farma, u nekadašnjim španj. kolonijama u Sr. i Juž. Americi.
Hadrovics, László, mađ. hungarist i slavist (Lendava, 27. VI. 1910 – Budimpešta, 13. V. 1997). Studirao na Sveučilištu u Budimpešti, doktorirao 1934; docent od 1951. i prof. od 1954. Bavio se slavistikom, hungaristikom i poviješću… Nastavi čitati →
