JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Hadži Kalfa, Mustafa (Katib Çelebi Mustafa Ibn ‘Abd Allah), tur. povjesničar, geograf i bibliograf (Konstantinopol, 1609 – Konstantinopol, 1657). Bibliofil, sastavio na arapskom bibliografiju arap., perz. i tur. književnosti Popis misli o imenima knjiga i umjetnosti, s podacima… Nastavi čitati →
Hagen, Friedrich Heinrich von der, njemački jezikoslovac (Angermünde-Schmiedeberg, 19. II. 1780 – Berlin, 11. VI. 1856). Profesor u Breslauu (Wrocławu) i Berlinu, jedan od prvih koji je istraživanje stare germanske književnosti uzdigao na akademsku razinu.… Nastavi čitati →
hakim ili haćim (tur.), učenjak, filozof; liječnik, sudac.
Halkondil, Demetrije, grč. gramatičar (Atena, 1424 – Milano, 1511). Predavao grčki u tal. školama. Napisao djelo Pitanja, koje je služilo za učenje grč. jezika. Priredio prvo izd. Ilijade.
hamitski jezici, zastario naziv za neke jezike u Africi za koje se vjerovalo da tvore posebnu jezičnu porodicu. Danas se ti jezici smještaju u nekoliko drugih porodica: npr. berberski, kušitski i čadski grane su afrazijske jezične porodice, koja se… Nastavi čitati →
Hamm, Josip, hrvatski slavist (Gat, kraj Valpova, 3. XII. 1905 – Beč, 23. XI. 1986). Slavistiku studirao u Zagrebu, Krakovu, Lavovu i Varšavi. Doktorirao 1934. radom o djelu i jeziku Matije Petra Katančića. Radio kao… Nastavi čitati →
hantijski jezik, jezik iz opskogaurske skupine finougarskih jezika. Njime govori nešto više od 14 tis. ljudi (Hantijaca po opredjeljenju ima oko 22 300, 1989. g.), u Hantijsko-Mansijskom (11 900, 52,8%) i Jamalsko-Neneckom autonomnom okrugu u Tjumenjskoj… Nastavi čitati →
hanuma (tur.), kod muslimana naziv za gospođu, udanu ženu, suprugu; kao titula uvijek se dodaje iza osobnog imena (npr. Hasnija-hanuma); hanumica, gospođica.
haplologija (grč.), vrsta disimilacije u kojoj se iz riječi izostavlja jedan od dvaju jednakih slogova. U hrv. riječima to je u posuđenicama, npr. u idolatrija (umjesto očekivana idololatrija), mineralogija (za mineralologija).
haranga (franc.), huškački govor, podbadanje protiv koga; prvotno svečani govor pred nekim zborom, vojnicima i sl.
harari, jedan od etiopskih semitskih jezika, njime govori musl. stanovništvo dijela grada → Harera (u ji Etiopiji, oko 350 km od Addis Abebe); ostali u gradu govore amharski (ti su kršćani), a o. grada područje je kušitskoga jezika oromo.… Nastavi čitati →
harem (turski iz arapskoga). 1. Dvorište džamije, ograđeno kamenim zidom koji nikad nije pun nego je perforiran pravokutnim otvorima sa željeznim rešetkama. U haremu se često nalazi šadrvan ili kod manjih džamija, česma. 2. Ženski dio muslimanske kuće u koji… Nastavi čitati →
haruspeks (lat.), naziv vrača ili svećenika kod Etruščana i Rimljana koji je proricao sudbinu iz utrobe žrtvene životinje i iz predmeta koje je udario grom. Način proricanja potječe iz Babilona, Rimljani su ga preuzeli od Etruščana.
Hasmonejci, žid. dinastija; → Makabejci
hatar ili atar (mađ.), predio, kraj, kotar, općinsko zemljište; utrina, livada.
Hatikva (hebrejski), naziv žid. nac. i drž. himne.
hatski jezik, jezik u si dijelu Male Azije, poznat po malobrojnim kratkim tekstovima napisanima u hetitsko vrijeme, u ←XVII. st. (nekoliko hatsko-hetitskih tekstova s približnim prijevodom te nekoliko desetaka jednojezičnih); vjerojatno su ih zapisali, kao svete tekstove, pisari koji… Nastavi čitati →
Hattala, Martin, slovački jezikoslovac (Trstená, 4. XI. 1821 – Prag, 11. XII. 1903). Profesor na Sveučilištu u Pragu. Proučavao slavenske jezike te glasove i sintaksu češkoga jezika. S → M. M. Hodžom reformirao pravopis… Nastavi čitati →
Hatzidakis (Chatzidakis), Georgios N., grčki jezikoslovac (Mirthio, Kreta, 12. XI. 1848 – Atena, 26. VI. 1941). Profesor u Ateni (1885–1923) i Solunu (1926–28), prvi značajan lingvist novogrčkoga jezika. Proučavao veze novogrčkoga jezika s klasičnim, postavio… Nastavi čitati →
