JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
kapitala (lat.), lat. pismo nastalo u doba Rim. Carstva, u kojem se koriste samo tzv. velika slova; najstariji tip naziva se arhajska kapitala, koji kao i kvadratna k., rustična k. i kurzivna k. spada u epigrafsku kapitalu; najstariji… Nastavi čitati →
kappa, deseto slovo grč. alfabeta.
kapric (austr. njem. Kaprize), postupanje po ćudi, ćudljiv postupak, hir, tvrdoglavo ponašanje; inat, inaćenje. Kapricioznost, ćudljivost, hirovitost, tvrdoglavost.
karabinjer (franc.), u Italiji žandar (oružnik), u Španjolskoj carinik, na Filipinima obalni stražar. U XVII. st. franc. vojnik (često konjanik) naoružan karabinom.
Karadžić, Vuk Stefanović, srpski jezikoslovac (Tršić, Srbija, 26. X. 1787 – Beč, 26. XI. 1864). Podrijetlom iz Hercegovine, po obrazovanju samouk. U Beču 1813. upoznaje Jerneja Kopitara koji ga upućuje u jezične studije i kulturne… Nastavi čitati →
karaimski jezik, jezik koji se razvio na Krimu do XIV. st. iz prijelaza govornika hebr. jezika na turkijski, s dominantnom turkijskom jezičnom osnovom (slično fenomenu njem. jidiša). Uza staru vjersku, u XX. st. i svjetovna pismenost, preostalo do 8000… Nastavi čitati →
karakteristika (grč.) 1. Obilježje, značajka, bitno svojstvo čega. 2. Pisani iskaz ili izjava o nečijoj stručnoj ili javnoj djelatnosti.
karambol (franc.) 1. Sudar (npr. automobila). 2. Biljarska igra na stolu bez rupa, samo na srazove kugli; također naziv crvene kugle.
kardinalni broj (lat.), označava koliko elemenata ima u nekom skupu. K. b. se definira i za beskonačne skupove pa ih se može uspoređivati prema kardinalnom broju. K. b. skupa prir. brojeva naziva se alef nula. Dva su skupa jednaka ako… Nastavi čitati →
karelski jezik (karjalan kieli), jedan od pribaltičkofinskih jezika uralske porodice. Njime govore Karelci na I Rusije u Kareliji i drugdje (do 80 000 govornika; po opredjeljenju u Rusiji ukupno oko 125 000, od toga u Kareliji oko 80… Nastavi čitati →
karencija (lat.) 1. Nestašica, nedostatak, oskudica, pomanjkanje, uskrata. 2. Vrijeme potrebno da se razgradi neki lijek kod životinja ili zaštitno sredstvo kod bilja, nakon čega se smiju koristiti za ljudsku prehranu.
karenski jezici, skupina jezika sinotibetske jezične porodice, govore se u sred. i juž. područjima Mijanmara (više od 3,3 mil.) i u susjednim područjima Tajlanda (više od 200 000). Jezici su pao, sgo, pvo, be, kaja, padaun i dr.
karijera (franc.) 1. Napredovanje, uspjeh na području neke djelatnosti (znanstvena k.). 2. Tijek službe, profesionalni životni put (glumačka k.).
karijerizam, beskrupulozna utrka za osobnim uspjehom; bezobzirno stjecanje boljeg položaja.
karijski jezik, jedan od hetoluvijskih jezika, govorio se na JZ Male Azije, između Lidije i Likije (oko r. Büyük Menderes i južnije; na hetitskom se zemlja zove Karija). Jezik je nedovoljno poznat. Ne baš mnogobrojni kratki tekstovi (o.… Nastavi čitati →
karnatački jezik, jezik iz dravidske por. jezika predarijskog stanovništva jugozap. Dekana, služb. jezik u indij. državi Karnataki; više od 30 mil. govornika. Najstariji knjiž. spomenici od V. st. s bogatom kasnijom književnošću; piše se vlastitim pismom; karakteristično sociolingvističko (kastinsko)… Nastavi čitati →
karšuni, karšunsko pismo; sirijsko pismo kojim su, uz neke dodatke, Aramejci bilježili arapski jezik; upotrebljavalo se i za bilježenje jezika Tominih kršćana na Malabarskoj obali u Indiji.
kartoteka (lat.) 1. Sistematizirana zbirka kartica ili kartona s podacima koji se u njih upisuju. 2. Prostorija u kojoj se nalazi zbirka kartica.
kartular (lat.), isprava; rukopisna zbirka prijepisa isprava, dokumenata, testamenata i sl. izdanih u korist samostana, kaptola, sveučilišta, grada i dr., nastala u svrhu očuvanja dokaza o stečenim dobrima; vrijedan su izvor za proučavanje najranije srednjovj. povijesti; u stručnoj diplomatičkoj literaturi… Nastavi čitati →
