JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
kavkaski jezici, jezici koji se govore na Kavkazu; termin se prije upotrebljavao za označavanje pretpostavljene porodice u kojoj bi bile skupine aphaskoadigejska, nahskodagestanska i kartvelska, no genetske su veze drugačije: prve dvije pripadaju sjevernokavkaskoj porodici. Sjeverozap. kavkaski jezici jesu… Nastavi čitati →
kazaški (kazahski) jezik, jezik iz kipčačke skupine turkijske porodice jezika; govori se na području gdje obitavaju → Kazasi. Uz tek manje dijalektalne razlike, kazaški jezik jedinstven je na golemom, iako slabo naseljenom području. Piše se, ovisno o utjecajima,… Nastavi čitati →
kazuistika (lat.) 1. Razmatranje pojedinih slučajeva u svjetlu pravnih normi; način istraživanja, izlaganja ili proučavanja temeljen na pojedinačnim slučajevima; često se kao metoda koristi u suvr., os. anglo-amer. pravu, pozivanjem na prethodna rješenja takvih slučjeva. 2. Filozofsko-moralno razmatranje životnih dilema radi ispravnog odlučivanja.
kečuanski jezici, zajednički naziv za više srodnih jezika (po nekima narječja jedinstvenog jezika) indijanskog stanovništva uz pacifičku obalu od Bolivije do Čilea. Susjedni su jezici (narječja) međusobno razumljivi, dok udaljeniji to nisu. Jezici sufiksalnog tipa, samo tri vokala (a,… Nastavi čitati →
keltiberski jezik (hispanokeltski), jezik keltskih plemena koja su se u ←VII. st. doselila na Pirenejski poluotok (poslije su, u ←III–←II. st., tamo došla i neka druga keltska plemena, i to galska). Jezik je poznat po mnogim osobnim i mjesnim imenima,… Nastavi čitati →
keltski jezici, skupina unutar indoeur. jezične porodice. Dijele se na otočne i kontinentalne. Gojdelska podskupina otočnih jezika obuhvaća irski, gelski i manski, a britska kimrički (velški), kornvolski i bretonski. Kontinentalni su jezici slabo poznati: to su jezici iberokeltske (keltiberski)… Nastavi čitati →
kermes (Phytolacca americana), biljka iz por. vinobojki (Phytolaccaceae). Raste u trop. i suptrop. krajevima Amerike. Plodovi su se nekoć koristili za bojenje vina, slastica i svilenih tkanina.
ketski jezik (stariji naziv: jenisejskoostjački), jezik Keta; jedini danas živi jezik iz jenisejske porodice. Dva dijalekta: imbatski (na sjeveru) i simski (symski ili jugski odn. juganski, na jugu); potonjim, koji se katkad smatra i posebnim jezikom, govori vjerojatno još samo… Nastavi čitati →
Khalil ibn Ahmad, arap. filolog (Oman, o. 718 – Basra, između 776 i 791). Sastavio prvi arap. rječnik, Knjiga od slova ajn.
khoi-san, jezici → kojsanski jezici
Kijevski listići, sedam listova pergamene s najstarijim staroslavenski pisanim tekstom (X. st.), izrazite češko-moravske jezične osobine; glagoljički tekst, dio staroslav. kanona, služio je misionarima; pohranjeni u knjižnici Duhovne akademije u Kijevu.
kineski jezik, jezik kin. grupe sinotibetske jezične porodice. Njime govori više od 1,2 mlrd. ljudi. Može se podijeliti u vremenu na šest razdoblja: protokinesko, ranostarokinesko, starokinesko, poznostarokinesko, srednjokinesko i novokinesko. Protokinesko razdoblje obuhvaća pretpovijest i povijest kin. jezika od… Nastavi čitati →
kinesko pismo, nastalo je u ←II. tisućljeću, isprva kao jedna vrsta “slikovnoga” pisma. Dio fonoideograma naslijeđen je iz jinskoga razdoblja (dinastija Yin, druga polovina ←II. tisućljeća), no većina ih je nastala početkom i sredinom ←I. tisućljeća. Naročito je… Nastavi čitati →
kipčački jezik, jezik iz skupine sjeverozap. turkijskih jezika, srodan tatarskom, kirgijskom, kazaškom i dr. Ovisno o utjecajima, javlja se zapisima na rus. ćirilici (kumanski), arapskom (mamelučki) te na armenskom pismu.
kitab (arap. preko tur.), knjiga; vjerska knjiga; u islam. vjerovanju nebeske knjige koje je Alah objavljivao svojim poslanicima Musi (Tevrat), Davodu (Zebur), Isi (Indžil), Muhamedu (Kuran) i dr.
Klaić, Adolf Bratoljub, hrv. leksikograf i prevoditelj (Bizovac, 27. VII. 1909 – Zagreb, 2. III. 1983). Doktorirao na štok. dijalektologiji (opisao bizovački govor). Radio u gimnaziji, na Pedagoškoj i Kaz. akademiji u Zagrebu. Specijalizirao se u Pragu, Varšavi, Krakovu i Poznanju.… Nastavi čitati →
klasa (lat.) 1. Razred, odjel, skupina biljaka, životinja, predmeta ili pojava sa zajedničkim obilježjima. 2. Godište ili polaznici predavanja jednog nastavnika, obično na umj. ili voj. akademijama. 3. Dio prostora za putnike u avionima, brodovima ili vlakovima prema kvaliteti usluge… Nastavi čitati →
klasičan (lat. classicus koji pripada najvišoj klasi) 1. Koji se odnosi na ant. Grčku i Rim (k. filozofija, k. književnost, k. gimnazija). 2. Prvorazredan, izvrstan; pojam izveden iz naziva kojim su u ant. Rimu nazivali pripadnike najvišega… Nastavi čitati →
klasična filologija, dio filologije koji proučava jezik, književnost, pisane spomenike i kulturu ant. Grčke i Rima. Javlja se s pojavom humanizma kao obnove zanimanja za antiku u XIV. st., a u XIX. st. kao znanost koja, uz lingvistiku, obuhvaća… Nastavi čitati →
