Ajdukiewicz, Kazimierz, poljski filozof (Ternopil’, 12. XII. 1890 – Varšava, 12. IV. 1963). Jedan od najistaknutijih logičara lavovsko-varšavske škole; bavio se problemima logičke semantike, metodologije, klasifikacije aksiomatskih sustava. Važnija djela: O metodologiji deduktivnih znanosti (1921),… Nastavi čitati →
Ajdukiewicz, Tadeusz, poljski slikar (Wieliczka, 1852 – Krakov, 9. I. 1916). Studirao u Krakovu, Münchenu i Beču; u duhu akademizma slikao romantične povijesne scene, bitke i žanr-scene; vješt potretist (članovi carske obitelji Habsburg, general Pejačević i dr.). te osoba iz poljskoga kazališnog života.
Ajni (pravo ime Sadriddin Saidmuradovič), tadžički književnik (Soktare, kraj Hidžuvana, 15. IV. 1878 – Dušanbe, 15. VII. 1939). Utemeljitelj moderne tadžičke književnosti i suvremenog književnog jezika. U prozi prevladavaju teme iz povijesti i života Tadžika. Glavni… Nastavi čitati →
Ajtmatov, Čingiz, kirgiski književnik (Šeker, 12. XII. 1928 – Nürnberg, 10. VI. 2008). Na ruskom i kirgiskom jeziku pisao drame, novele, romane i filmske scenarije. U djelima rabio motive kirgiskih legendi i mitova, opisivao nomadski život, kao… Nastavi čitati →
Ajubidi ili Ejubidi, turska seldžučka vladarska dinastija koja je 1171–1250. vladala Egiptom. Nazvana po Ajubu (Ejubu), ocu osnivača dinastije Saladina. U vrijeme sultana as-Saliha ustrojena je mamelučka tjelesna straža egipatskog sultana. Njegova sina Turana Šaha umorili su mameluci (1250),… Nastavi čitati →
Ak Koyünlü (staroturski: Bijeli ovan), ime plemenskog saveza turkmenskih plemena u istočnoj Anatoliji i zapadnom Iranu sa središtem u današnjem Diyarbakiru. Spominje se od XIV. stoljeća. Najpoznatiji vladar bio je Uzun Hasan (1453–78), koji je 1467. uništio suparnički plemenski savez… Nastavi čitati →
Aka Larencija (latinski: Acca Larentia), u rimskome mitu žena pastira Faustula, koja je uz dvanaest svojih sinova spasila i odgojila osnivače Rima, Romula i Rema. Svake su joj godine prinosili žrtvu o svetkovini Larentalia.
Aka, Gündüz, turski književnik (Bitolj, 1885 – Istanbul, 7. XI. 1958). U prozi, lirici i esejima tematizira politička i socijalna pitanja. Glavna djela: romani Zvijezda Dikmena; Nepoznati vojnik; Kći ove zemlje.
Akadem (grčki: Akádemōs), atenski heroj, spominje se u legendi o junaku Tezeju, otmičaru Helene. Akadem je Heleninoj braći odao mjesto gdje je sakrivena Helena. Po gaju blizu Atene, koji je bio posvećen Akademu, nazvana je Akademijom Platonova filozofska škola.
Akajev, Askar, kirgiski političar (Kyzyl-Bairak, 10. XI. 1944). Sveučilišni profesor na Politehnici u Biškeku, predsjednik Akademije znanosti. Od 1990. predsjednik Kirgiske Sovjetske Socijalističke Republike, zalagao se za nezavisnost Kirgistana; njegov prvi predsjednik od 1991. Proveo program gospodarske… Nastavi čitati →
Akbar, Dželaludin Muhamed, indijski veliki mogul (Umarkot, Sind, 15. X. 1542 – Agra, 16. X. 1605). Vladao od 1556. Učvrstio vlast mogulske dinastije; uspješnim ratovanjem skršio moć lokalnih velikaša, ujedinio Indiju i proširio granice države.… Nastavi čitati →
Akcije, Lucije (latinski Accius, Lucius), rimski književnik (Pizaur, Umbrija, oko 170. pr. Kr. – blizu Pizaura, oko 85. pr. Kr.). Napisao četrdesetak tragedija na grčke mitološke teme (fabula crepidata ili
cothurnata), od kojih su sačuvani samo fragmenti (750 stihova), i…
Nastavi čitati →
Aken, Piet van, nizozemski književnik (Terhagen, 15. II. 1920 – Antwerpen, 2. V. 1984). Pisao socijalno angažirane romane: Žudnja (1952), Divlje godine (1958).
Akiba ben Josef (Rabbi Akiba), židovski rabin i talmudist (Judeja, oko 50 – ?, oko 135). Sastavio prvu opsežnu kompilaciju židovskih usmenih zakona (Mišne); razvio mističnu egzegezu Biblije; na sinodu u Jamniji dao unijeti Pjesmu nad pjesmama u biblijski kanon.… Nastavi čitati →
Akihito, 125. japanski car (Tokyo, 23. XII. 1933). Naslijedio 7. I. 1989. oca, cara Hirohita, na japanskom prijestolju. Diplomirao političke znanosti na Sveučilištu Gakushuin. Oženio se građankom Michikom Sodom s kojom ima troje djece: sinove… Nastavi čitati →
Akindin, Gregorij, teolog i filozof (?, oko 1300 – ?, oko 1349). Monah na Atosu, slavenskog podrijetla iz okolice Prilepa. Protivnik hezihazma (učenja mistične bizantinske sljedbe); zastupao racionalizam na temelju Aristotelova sustava silogizma i pravo na kritiku Svetog pisma,… Nastavi čitati →
Akopjan, Akop, armenski pjesnik (Gandža, danas Kirovabad, 29. V. 1866 – Tbilisi, 13. XI. 1937). Lirski obrađuje proleterski život u najpoznatijim poemama: Novo jutro, Crveni valovi, Jednakost, Širkanal boljševik. Zvan armenski Gorki.
Akrizije (grčki: Akrísios), u grčkoj mitologiji, kralj u Argu. Zatvorio jedinicu Danaju u podzemnu odaju jer je od delfijskog proročišta doznao da će ga ubiti unuk. Zeus dopre do nje u obliku zlatne kiše i ona mu rodi… Nastavi čitati →
Akropolit, Georgije, bizantski državnik i povjesničar (Carigrad, 1217 – Carigrad, 1282). Autor povijesnog djela Kronika u kojem je opisano razdoblje od početka križarskih napada na Carigrad (1203) do obnove bizantske vlasti (1261).
Aksakov, Ivan Sergejevič, ruski književnik i publicist (Nadeždino, Orenburška gubernija, 8. X. 1823 – Moskva, 8. II. 1886). Sin književnika → Sergeja Timofejeviča Aksakova, brat → Konstantina. Jedan od vođa panslavističkog i slavenofilskog pokreta.… Nastavi čitati →
