Buconjić, Paškal, mostarsko-duvanjsko-trebinjski biskup (Drinovci, 2. IV. 1835 – Mostar, 8. XII. 1910). Franjevac; u Rimu predaje teologiju i upoznaje → Franju Račkog, → Josipa Jurja Strossmayera i → Eugena Kvaternika. Provincijal hercegovačke provincije postaje 1874, dok… Nastavi čitati →
Bučar, Franjo, hrvatski povjesničar i športski djelatnik (Zagreb, 25. XI. 1866 – Zagreb, 26. XII. 1946). Studirao povijest i geografiju u Zagrebu i Beču, doktorirao u Grazu 1897. Boravio u Stockholmu (1892–94), gdje je u Središnjem gimnastičkom zavodu proučavao… Nastavi čitati →
Bučić (Bucić, Bucich, Buccich, Bucchich), hvarska pučka obitelj. Podrijetlom iz Dola kraj Staroga Grada; od 1619. u Hvaru. Godine 1510. Petar i Nikola navode se kao sudionici hvarskoga pučkog ustanka. Jedna grana obitelji stekla je u XVIII. stoljeću mletački… Nastavi čitati →
Bučić, Mihael, hrvatski protestantski pisac (?, prije 1540 – ?, potkraj XVI. stoljeća). Bio je župnik u Stenjevcu. Suprotstavio se Franji Tahiju (1565) i nakon što mu je opljačkan i uništen župni dvor, pobjegao je knezovima Zrinskima u Međimurje… Nastavi čitati →
Buća, plemićka obitelj u Kotoru, Dubrovniku i Šibeniku. U Kotoru se spominju od XIV. stoljeća; obnašali vodeća mjesta u gradskoj upravi; smatraju se jednim od najuglednijih kotorskih plemićkih obitelji. U vrijeme mletačke uprave istakli se u vojnoj službi kao… Nastavi čitati →
Bućan, Boris, hrvatski slikar i grafički oblikovatelj (Zagreb, 15. III. 1947). U grafičkom oblikovanju, poglavito plakatima velikih dimenzija, vezan uz pop-art i konceptualizam. Uspješno anticipira neke karakteristike postmodernizma (Igor Stravinski, Žar ptica). Redoviti član HAZU od 2006.
Budački, hrvatska plemićka obitelj. Spomen od XIV. stoljeća. Prema predaji, doselili su iz Like u Pokuplje, gdje su od topuskog opata dobili posjed Buču (oko Gornjeg i Donjeg Viduševca) po kojem nose pridjevak “od Buče”. Vlasnici posjeda u Turopolju… Nastavi čitati →
Budai-Deleanu, Ion, rumunjski književnik (Cigmău/Hunedoara, 6. I. 1760 – Lavov, 24. VIII. 1820). Poznat po herojsko-komičnom epu Ciganijada (1812), iznimno vrijednom djelu rumunjske književnosti.
Budak, Mile, hrvatski političar i književnik (Sveti Rok, 30. VIII. 1889 – Zagreb, 7. VI. 1945). Odvjetnik, urednik mnogobrojnih pravaških časopisa. Vođa Hrvatske stranke prava od 1929; šef ustaškog ureda u Berlinu 1932–34. i ustaški doglavnik od 1934. Ministar… Nastavi čitati →
Budak, Neven, hrvatski povjesničar (Zagreb, 3. V. 1957). Doktorirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1991). Od 1983. profesor hrvatske povijesti srednjega vijeka na Filozofskom fakultetu. Jedan od osnivača povijesnoga društva Otium (predsjednik 1992–96). Od 1995. do 2002.… Nastavi čitati →
Budak, Pero, hrvatski književnik (Trebinje, BiH, 21. VI. 1917 – Zagreb, 4. XII. 2008). Godine 1942. završio glumačku školu u Zagrebu i u zagrebačkom HNK-u započeo glumačku karijeru. Nakon rata režira u Kerempuhovu vedrom kazalištu i kazalištu Komedija (1949–53),… Nastavi čitati →
Budé, Guillaume, francuski humanist i diplomat (Pariz, 26. I. 1467 – Pariz, 20. VIII. 1540). Klasični filolog, jedan od najboljih poznavatelja grčke kulture u Europi; savjetnik i knjižničar na dvoru Luja XII. i Franje I.; zauzimao visoko mjesto u… Nastavi čitati →
Budge, Ernest Alfred Wallis, engleski arheolog (Cornwall, 27. VII. 1857 – London, 23. XI. 1934). Profesor na Sveučilištu u Cambridgeu; kustos egipatske i asirske zbirke u Britanskom muzeju. Vodio mnoga arheološka istraživanja diljem Egipta, Sudana i Mezopotamije.
Budicki, Ferdinand, hrvatski poduzetnik i pionir sporta (Zagreb, 11. IV. 1871 – Zagreb, 26. VI. 1951). Radio kao majstor u vlastitoj mehaničkoj radionici. Dovezao prvi automobil u Zagreb (1901); jedan od utemeljitelja Prvoga hrvatskog automobilskog kluba (1906); otvorio prvu… Nastavi čitati →
Budimir, Milan, srpski klasični filolog (Varcar Vakuf, 2. XI. 1891 – Beograd, 17. X. 1975). Sveučilišni profesor u Beogradu. Bavio se balkanskom antikom, posebno ga je zanimao pelastički jezik (rasprava Grci i Pelasti, 1950).
Budinić, Šimun, hrvatski književnik (Zadar, između 1530. i 1535 – Zadar, 13. XII. 1600). Rani stihovi obilježeni su mu utjecajem pastoralne i petrarkističke poezije. Godine 1581. odlazi u Rim, gdje je kao poznavatelj glagoljice i ćirilice radio na prilagođivanju… Nastavi čitati →
Budisavljević, Bude, hrvatski književnik (Bjelopolje, kraj Korenice, 29. VII. 1843 – Zagreb, 9. I. 1919). Autor novela bliskih narodnoj prozi, punih humora i fantastičkih elemenata (S ličke grude, 1913; Iz starog zavičaja, 1914). U knjizi Iz mojih uspomena… Nastavi čitati →
Budisavljević, Srđan, hrvatski odvjetnik i političar (Požega, 8. XII. 1883 – Zagreb, 20. II. 1968). Branitelj u takozvanom veleizdajničkom procesu u Zagrebu 1909. Zastupnik u Hrvatskom saboru; tajnik Narodnoga vijeća 1918. Predsjednik Samostalne demokratske stranke 1936–41. i jedan od… Nastavi čitati →
Budislavić, Grgur (latinski: Gregorius Ragusinus Natalis), hrvatski filozof i političar (Dubrovnik, oko 1485 – Dubrovnik, poslije 3. VI. 1551). Profesor u Zadru, Cosenzi (1534–41) i Sieni (1541–44). U filozofiji aristotelovac; pisao o ontološkim i etičkim pitanjima. Njegove polemike s… Nastavi čitati →
Budislavić, Ivan, hrvatski drvorezbar (XV. stoljeće). Živio u Trogiru, gdje je izradio polikromirana gotička korska sjedala s bogato ornamentiranim pregradama i naslonima u svetištu prvostolnice. Utjecao na mnogobrojne suvremene i kasnije drvorezbare u Dalmaciji.
