Antipatar (grčki: Antípatros), vojskovođa Aleksandra III. Velikoga (?, oko ←400 – ?, ←319). Aleksandrov namjesnik u Makedoniji. Nakon njegove smrti (←323) zadržao upravu nad europskim dijelom Carstva. Skršio ustanak Grka pod atenskim vodstvom (Lamijski rat). Od ←321. namjesnik cijele države.
Antipatar, podrijetlom iz palestinske oblasti Idumeja; rodonačelnik dinastije kralja → Heroda Velikog. Djelovao tijekom ←I. stoljeća. Umro ←70.
Antipatar, upravitelj Judeje (?, kraj ←II. stoljeće – ?, ←43). Otac → Heroda Velikog. U vrijeme rata između → Cezara i → Pompeja saveznik potonjeg. Poslije Pompejeva poraza prilazi Cezaru, ali istodobno surađuje s urotnicima oko Kasija.
Antipatar iz Sidona, grčki epigramatičar (Tir, oko ←170 – ?, oko ←130). Jedan od istaknutijih predstavnika feničke epigramatičke škole, poznat, čini se, po ljubavnim epigramima; sačuvane su samo nadgrobne i epideiktične pjesme (oko 80).
Antipatar iz Soluna, grčki epigramatičar (Solun, ←I. stoljeće – ?, I. stoljeće). Za vladavine Augusta učitelj u Rimu; mnoge epigrame (sačuvano oko 100) posvećuje caru, uzdiže veličinu Rima.
Antipater iz Tarza (Antipatar), grčki filozof (←II. stoljeće) Stoik, učenik Diogena iz Seleukije i učitelj Panetija Rodskoga. U logiku uveo zaključke iz jedne premise, a u etici držao ciljem života neprestano otkrivanje vlastite prirode. U fragmentima mu je sačuvano više… Nastavi čitati →
Antisten (grčki: Antisthénēs) iz Atene, grčki filozof (Atena, oko ←444 – Atena, oko ←365). Učenik Gorgijin, Hipijin i Sokratov, osnivač i glavni predstavnik kiničke škole. Smatrao da se vrlinom postiže blaženstvo i propagirao povratak prirodnom životu. Zastupao… Nastavi čitati →
Antoine, André, francuski glumac i redatelj (Limoges, 31. I. 1858 – Le Pouliguen, 19. X. 1943). Zastupao realizam i naturalizam te odbacivao teatralni patos. Osnovao u Parizu 1887. Théâtre-Libre i 1897. Théâtre Antoine, gdje… Nastavi čitati →
Antokoljski, Mark Matvejevič, ruski kipar (Vilnius, Litva, 2. XI. 1843 – Bad-Homburg, 9. VII. 1902). Studirao na akademijama u Sankt Peterburgu, Rimu i Parizu. Izrađivao realističnu portretnu skulpturu (Turgenjev) i monumentalne spomenike iz ruske povijesti… Nastavi čitati →
Antokoljski, Pavel Grigorjevič, ruski pjesnik i dramatičar (Sankt Peterburg, 1. VII. 1896 – Moskva, 9. XI. 1978). Radio u Vahtangovljevu kazalištu. Javlja se poezijom pod zapadnoeuropskim utjecajem, da bi se poslije okrenuo motivima iz sovjetskog… Nastavi čitati →
Antoljak, Stjepan, hrvatski povjesničar (Doboj, 29. VIII. 1909 – Zagreb, 2. IX. 1997). Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1941–46); ravnatelj Državnog arhiva u Zadru (1946–52); znanstveni suradnik Državnog arhiva u Rijeci (1953–56); profesor Filozofskog fakulteta… Nastavi čitati →
Anton Dalmatin → Antun Dalmatin
Anton s Padove, hrvatski slikar (Kašćerga, istarska Padova, XVI. stoljeće). Kasnogotičkim freskama s prizorima iz Biblije i svetačkih legendi oslikao crkve u Draguću i Oprtlju.
Anton, Karl Gottlob, njemački povjesničar i etnolog (Lauban, Gornja Lužica, 23. VIII. 1751 – Görlitz, 17. XI. 1818). Istraživao običaje slavenskih narodâ (Počeci istraživanja o podrijetlu, ćudoređu, običajima, vjerovanju i znanju starih Slavena, sv. I–II, 1783, 1789).
Antonelli, Giacomo, kardinal i državnik (Sonnino, 2. IV. 1806 – Rim, 6. XII. 1876). Obavljao dužnosti ministra financija, predsjednika vlade i državnog tajnika u Papinskoj Državi za vrijeme pape Pija IX. U početku donekle sklon… Nastavi čitati →
Antonelli, Laura, talijanska filmska glumica (Pula, 28. XI. 1948 − Ladispoli, 22. VI. 2015). Izrazito erotična i sklona tjelesnom razotkrivanju, početkom 1970-ih jedan od vodećih europskih seks-simbola. Surađivala s → Claudeom Chabrolom, → Dinom… Nastavi čitati →
Antonello da Messina, talijanski slikar (Messina, oko 1430 – Messina, između 14. i 25. II. 1479). U Italiji jedan od prvih majstora slikara u ulju; načinom slikanja povezivao nizozemske realističke tendencije s mediteranskim osjećajem za slikovitost i… Nastavi čitati →
Antonescu, Ion, rumunjski časnik i političar (Piteşti, 4. VI. 1882 – Bukurešt, 1. VI. 1946). Borio se protiv mađarske revolucije i 1919. okupirao Budimpeštu. Načelnik rumunjskoga glavnog stožera 1933–38, ministar obrane 1938–40, kad je prisilio… Nastavi čitati →
Antoniewicz, Włodzimierz, poljski arheolog (Sambor /Sambir, Ukrajina/, 15. VII. 1893 – Varšava, 20. V. 1973). Sveučilišni profesor u Varšavi. Proučavao prethistorijsku i ranosrednjovjekovnu arheologiju (Arheologija Poljske; Religija starih Slavena i dr.).
Antonija Mlađa (latinski: Antonia Minor ili Antonia Augusta), kći trijumvira Marka Antonija, supruga Nerona Klaudija Druza (?, ←36 – ?, 37). Caru Tiberiju otkrila podatke o zavjeri prefekta pretorijanaca Sejana. Njezin unuk car Kaligula odlikovao ju je naslovom Auguste; poslije ju je dao ubiti.
