POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI
jomon, najstarija jap. neolitička kultura. Dobila ime prema jap. nazivu za dekoraciju sličnu gajtanskom ukrasu na keramici. Razvijala se u pet etapa od ←V. ili ←IV. tisućljeća do oko ←250. Njezini su nosioci isprva bili nomadi i ribari, a… Nastavi čitati →
Jonatan (hebr. Jahve je dao), izr. poglavar od ←160. do ←142. Brat Jude Makabejca. Nakon njegove smrti preuzeo vodstvo u borbi za slobodu; iskoristio sukobe između sirijskih pretendenata na prijestolje. God. ←152. imenovan velikim svećenikom, a ←150. vojskovođom. Oko ←143.… Nastavi čitati →
Jonatan (hebr. Jahve je dao), prvorođeni sin kralja Saula, Davidov prijatelj; poginuo u boju protiv Filistejaca. Glasovita je Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom.
Jonija, ant. pokrajina na zap. obali Male Azije i otocima u njezinoj neposrednoj blizini (Hios, Samos, Ikarija). Naseljena plemenom → Jonjana.
Jonije ili Jon, ilir. vladar (←IV. st.). Lik s ilir. novca, vladao nad sred. Jadranom; također mitski heroj Jon, po kojemu je ime dobilo Jonsko more, ili je ilir. J. dobio ime po mitskom J. za kojeg se također… Nastavi čitati →
Jonjani (grč. Iones), uz Dorane jedno od vodećih starogrč. plemena. Naseljavaju Atiku, egejsko otočje i maloaz. obalu. Uz maloazijske J. vezuju se počeci grč. književnosti i znanosti. Potkraj ←VIII. st. koloniziraju i obale Crnoga mora i zap. Sredozemlja. → Grci
Jordanes (Jordanis), povjesničar zapadnogotskog (prema nekima alanskog) podrijetla (?, o. 500 – ?, poslije 552). Tajnik biz. vojskovođe Kandaka. Živio u Carigradu, gdje je oko 551. dovršio svoje djelo O podrijetlu i djelima Gota, važno za doba doseobe… Nastavi čitati →
Jordansmühl (danas Jordanów Śląski), neolitički lokalitet u polj. dijelu Šleske, j od Wrocława. Pretpov. grobovi bogati obojenom keramikom. Prema lokalitetu J. nazvana je neolitička kultura u Poljskoj, sred. Njemačkoj i Češkoj.
Josef Nassi (Joăo Miguez), vojvoda od Naks(os)a (?, 1515 – Carigrad, 1579). Podrijetlom Portugalac iz maranske obitelji. U vrijeme sultanâ Sulejmana II. i Selima II. imao znatan utjecao na tur. drž. poslove. Preko Porte posredovao na eur. dvorovima u… Nastavi čitati →
Josip Flavije (lat. Flavius Iosephus), žid. povjesničar (Jeruzalem, 37/38 – Rim, o. 100). U vrijeme proturim. ustanka u Palestini (66) zauzimao pomirljiv stav. Nakon neuspjele obrane Galileje prisiljen predati se rim. vojskovođi Vespazijanu, kojemu je prorekao carski naslov. Kada se… Nastavi čitati →
Josip I., rim.-njem. car i hrv.-ug. kralj (Beč, 26. VII. 1678 – Beč, 17. IV. 1711). Najstariji sin cara Leopolda I. Vladao od 1705. Sudjelovao u Ratu za španj. baštinu; učvrstio središnju kralj. vlast i… Nastavi čitati →
Josip II., rimsko-njemački car (Beč, 13. III. 1741 – Beč, 20. II. 1790). Najstariji sin → Marije Terezije i → Franje I. Stjepana Lotarinškog; nakon očeve smrti 1765. okrunjen za cara Svetoga… Nastavi čitati →
Josipović, Antun Daniel, hrvatski političar (Velika Gorica, 21. VII. 1806 – Jalkovec, 29. XII. 1874). Komeš (župan) Turopolja (1837–46); gorljiv protivnik ilirskoga pokreta; od 1840-ih prvak mađarona u Zagrebačkoj županiji. Za revolucije 1848. na strani… Nastavi čitati →
Jošafat (Jozafat, hebr. Jehošafat, Jahve sudi), judejski kralj. Vladao ←874. do ←850. U bibl. knjigama opisan kao pravedan i miroljubiv vladar; proveo brojne reforme u unutar. i vanjskoj politici; pomirio se s izr. kraljevstvom.
Jošihito (Yoshihito), 123. japanski car (Tokyo, 31. VIII. 1879 – Hajama, 25. XII. 1926). Razdoblje njegove vladavine (od 1912) nazvano taišo (taisho – “velika pravednost). Već 1921. duševno obolio, pa je njegov sin Hirohito… Nastavi čitati →
jota (grč.) 1. Deseto, najmanje slovo staroga grč. alfabeta; znak za samoglasnik i; brojčana vrijednost 10. 2. pren Nešto vrlo malo, sitnica; ni za jotu, nimalo, ništa, ni u najmanjoj mjeri.
Jovan Nenad, hajdučki vođa u Bačkoj (? – Tornjoš, kraj Sente, 1527). Nepoznatog podrijetla; predstavljao se kao potomak biz. careva. Zvan “Crni čovjek” (Niger homo). Spominje se u protutur. borbama u Srijemu, Banatu i Bačkoj nakon 1526. U… Nastavi čitati →
Jovanović, Jovan M. (zvan Pižon), srp. političar i publicist (Beograd, 3. IX. 1869 – Ohrid, 20. VI. 1939). Ministar vanj. poslova Srbije 1912; poslanik u Beču 1912–14. i Londonu 1916–19. Utemeljitelj i poslanik Zemljoradničke stranke i… Nastavi čitati →
Jovijan Flavije (lat. Flavius Claudius Iovianus), rim. car (Singidunum/Beograd, o. 331 – Dadastana, Bitinija, 17. II. 364). Vojskovođa → Julijana II. Otpadnika (Apostate) u ratu protiv Perzijanaca. Nakon Julijanove smrti vojska ga je 363. proglasila istočnorim. carem. Kako… Nastavi čitati →
