POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI
Katona, István, mađ. povjesničar (Boľkovce, Slovačka, 13. XII. 1732 – Kálocsa, 17. VIII. 1811). Isusovac; prof. na sveučilištima u Trnavi i Budimpešti. Od 1794. kaločki kanonik. Jedan od osnivača mađ. historiografije. Gl. djelo Kritička povijest… Nastavi čitati →
katorga (rus. iz grč.), strogi zatvor ili progonstvo spojeno s prisilnim radom. U carskoj Rusiji k. je nakon smrtne kazne bila najteža kaznena mjera. Uveo ju je car Petar I. koncem XVII. st. (poglavito za polit. kažnjenike). Osim u Azovu,… Nastavi čitati →
Katul, Gaj Lutacije (lat. Gaius Lutatius Catulus), rim. vojskovođa. Živio u ←III. st. Pobjedom u pom. bitki kraj Egadskih otoka (←241) prisilio Kartagu da se odrekne Sicilije.
Katul, Kvinto Lutacije (lat. Quintus Lutatius Catulus), rim. konzul (?, – ←87). Zajedno s Marijem porazio Cimbre kraj Vercellae (←101). Pristaša stranke optimata; nakon Marijeve pobjede u građ. ratu, izvršio samoubojstvo. Slovio kao vrstan govornik i pisac.
Katzianer (Kacijaner), Hans (Ivan), austrijski vojskovođa (Kamen, kraj Begunja, Slovenija, 1491. ili 1492 – Kostajnica, 27. X. 1539). Od 1524. sudjelovao u borbama protiv Turaka. Na saboru u Cetinu Ferdinandov poslanik. Vrhovni zapovjednik Ferdinandove vojske koja se… Nastavi čitati →
Kaudinski klanci (lat. Furculae ili Fauces Caudinae), klanci između ant. Kapue i Beneventa, Italija. Tamo su tijekom II. samnićanskog rata, koji su Rimljani vodili u cilju proširivanja svoje vlasti u Italiji, Samnićani su ←321. opkolili rim. legije i prisilili… Nastavi čitati →
Kaunitz, Wenzel Anton von, austr. državnik (Beč, 2. II. 1711 – Beč, 27. VI. 1794). U diplomatskoj službi od 1740. Uživao veliko povjerenje carice Marije Terezije, poglavito u diplomatskim i vanjskopolit. pitanjima. Carski izaslanik na… Nastavi čitati →
Kautsky, Karl, njem. političar češ. podrijetla (Prag, 16. X. 1854 – Amsterdam, 17. X. 1938). Od 1877. član austr. soc.-demokr. stranke. Pod utjecajem Marxa i Engelsa piše niz radova u cilju popularizacije marksističke teorije (… Nastavi čitati →
Kavad I., perz. kralj iz dinastije Sasanida (?, – 13. IX. 531). Vladao 488–96. i 498/99–531. Nastojao oslabiti moć domaćih feudalaca; oslanjao se na pokret vjerskog reformatora Mazdaka. Oboren s vlasti u pobuni plemstva i zatočen… Nastavi čitati →
Kazanjski kanat, tatarska feud. država u sr. Povolžju sa središtem u Kazanju, nastala u prvoj pol. XV. st. raspadom Zlatne Horde. Stalni upadi kazanjskih kanova u rus. zemlje izazvali su intervenciju moskovskoga velikoga kneza Ivana III. Vasiljeviča, koji 1487.… Nastavi čitati →
Kazimir I. Obnovitelj (Monah), polj. knez (25. VII. 1016 – 28. XI. 1058). Sin kneza Mieszka II. Stupio na vlast 1034, ali su ga uskoro domaći nepokorni feudalci protjerali iz zemlje (1037). Vlast ponovno… Nastavi čitati →
Kazimir II. Pravedni, krakovsko-sandomjerški knez (?, 1138 – ?, 5. V. 1194). Na vlast stupa zbacivanjem brata → Mieszka III. (1177). On ga je kratkotrajno svrgnuo s vlasti (1190–91). Na saboru u Łęczyci (1180) ukinuo pravo… Nastavi čitati →
Kazimir III. Veliki, poljski kralj (Kowal, Kujavija, 30. IV. 1310 – Krakov, 5. XI. 1370). Sin kralja Vladislava I. Łokieteka; brat hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete. Posljednji vladar iz dinastije Pjastovića i drugi vladar obnovljenoga Poljskoga Kraljevstva.… Nastavi čitati →
Kazimir IV. Jagelović, poljski kralj (Krakov, 30. XI. 1427 – Grodno, 7. VI. 1492). Sin → Vladislava II. Jagela. Litavski veliki knez (od 1440). Kao poljski kralj naslijedio brata Vladislava III. (1447). Težio… Nastavi čitati →
kaznac, visoki dvorski ili drž. službenik na dvoru hrv. i bos. vladara. U Dubrovniku označava glavara sela; kaznačina, selo kojim upravlja kaznac.
Kazvini, Hamdullah ibn Abi Bakr, perz. geograf, povjesničar i pjesnik (1281 – 1350). Autor pov. djela Knjiga pobjede, dopune Firdusijevoj Knjizi šahova (Šah-nama). Sadrži 75 000 distiha i tvore je tri cjeline: u prvoj opisuje… Nastavi čitati →
kediv (perz.) 1. U Osman. Carstvu, počasni naziv za najviše drž. dostojanstvenike. 2. Služb. naslov koji je Porta dala egip. namjesniku Ismail-paši (1867) i koji su njegovi nasljednici nosili do prestanka tur. vlasti nad Egiptom (1914).
Kefren (egip. Khafre), egip. faraon IV. dinastije. Sin → Keopsa. Vladao o. ←2500. Izgradio drugu po veličini piramidu, te uz nju znamenitu figuru sfinge.
Keglevići, hrvatska plemićka obitelj iz roda Prkalja. Potječu iz Kninske županije. Od kraja XV. stoljeća nose pridjevak Bužimski prema gradu Bužimu u Bihaćkoj krajini. U XVI. stoljeću istaknuti je odvjetak obitelji Petar, jajački (1520–26) i hrvatski ban… Nastavi čitati →
Kejstut (Kestutis), lit. knez (o. 1300 – dvorac Krewe, 15. VIII. 1382). Sin kneza Gedimina. Vladao od 1345. Upravljao zap. područjima Litve. Uspješno ratovao protiv njem. viteškog reda. S bratom Olgierdom dijelio vlast i napadao rus. područja.… Nastavi čitati →
