POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI

eparhija

eparhija (grč. namjesništvo, pokrajina) 1. Područje kojim je u doba rim. i biz. vlasti upravljao eparh. 2. U Ist. crkvi, administrativna pokrajina kojom upravlja episkop (dijeceza).

Epej

Epej, jedan od fokidskih vođa u Trojanskome ratu, poznat po tomu što je konstruirao drvenoga trojanskoga konja.

Epidaur

Epidaur (grč. Epídauros), drevni grč. grad na si Peloponezu, čuven po svetištu boga Asklepija. Sačuvano kazalište (za više od 30 000 gledatelja).

epimeleti

epimeleti (grč.), drž. službenici u ant. Ateni. Nadzirali su brodogradilišta, česme i gimnazije. Upravljali su imovinom hramova i pripremali Eleuzinske misterije. Kod Rimljana sličnu su službu obavljali kuratori (curatores).

Epimenid

Epimenid (grč. Epimenídes), kretski mudrac, pjesnik i svećenik vrač. Živio u ←VII. i ←VI. st. Prema legendi očistio Atenjane žrtvom od počinjenog zločina (jer su kraj žrtvenika pogubili pristaše atenskoga aristokrata Kilona) i oslobodio ih kuge. Pripisuje mu se… Nastavi čitati

Epir

Epir (grč. Épeiros, Ípiros), regija u sz Grčkoj, uz granicu s Albanijom, između Jonskoga mora na Z i Pindskoga gorja na I; 9203 km2, 339 200 st. Gl. grad Janina (Ioánnina). Sastoji se od okruga… Nastavi čitati

epistolar→ evanđelistar

epistolarevanđelistar

Epona

Epona (keltski epos konj), rim. božica kelt. podrijetla, zaštitnica konja, mazgi i magaraca. Štovana je u Galiji i čitavom Rim. Carstvu.

Epulo

Epulo, vođa plemena Histra u ratu protiv Rimljana od ←178. do ←177. Povlačeći se pred mnogobrojnijom rim. vojskom, utvrdio se u Nezakciju. Uvidjevši neizbježnost poraza počinio samoubojstvo, a njegovi vojnici pobili su vlastite obitelji kako ne bi dopale u… Nastavi čitati

equites

equites (lat.), u ant. Rimu, vojnici u konjaničkim postrojbama koji su zbog dodijeljenih povlastica postali (←od II. st.) zaseban stalež (ordo equester). U starije doba regrutirani iz redova patricija, poslije postaju i imućniji plebejci. Prema zakonu Lex Roscia (←67),… Nastavi čitati

era

era (lat. aera) 1. Vrijeme otkada počinje brojenje godina. Npr. kod kršćana od rođenja Isusa Krista (tzv. nova era), kod muslimana od Hidžre – Muhamedova bijega iz Meke (622), kod starih Rimljana od osnutka Rima (←753). 2.… Nastavi čitati

eranos

eranos (grč.), u ant. Grčkoj, zajednička, prijateljska gozba za koju su svi sudionici dali prilog u novcu ili u naturi.

Erber, Tullio

Erber, Tullio, talijanski povjesničar (Verona, 1854 – Zadar, 23. III. 1909). Profesor na zadarskoj gimnaziji. Proučavao povijest Dalmacije na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće (Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, 1892), razvoj dalmatinskoga… Nastavi čitati

Erdődy

Erdődy, hrv. i ug. velikaška obitelj. Veleposjednici u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj s od Kupe. Uspon započinju u doba Tome Bakača (1435–1521), biskupa u Győru (1487–97) i Egeru (1497), ostrogonskog nadbiskupa (1497–1521), upravitelja Bačko–kaločke nadbiskupije (1492) te Zagrebačke (1510–18)… Nastavi čitati

Erfurtski program

Erfurtski program, program Socijaldemokratske stranke Njemačke usvojen na kongresu njemačke socijaldemokracije u listopadu 1891. u Erfurtu. Autor općeg dijela bio je → K. Kautsky, a praktično-političkoga → E. Bernstein. Zamijenio je → Gotski program… Nastavi čitati

ergastul

ergastul (lat.), u ant. Rimu podrumski zatvor (drž. ili veleposjednika) za robove ili osuđenike koji su radili na velikim posjedima, u rudnicima i mlinovima.

Eridu

Eridu, babilonski grad na r. Eufratu u juž. Mezopotamiji; danas ruševine Abu Shahrain. Naseljen od pretpovijesti do u doba sumersko-akadske kulture. Sred. hram posvećen bogu mudrosti Enkiju.

Erik Crveni

Erik Crveni, norv. pomorac (o. 950 – Bratthild, Grenland, o. 1005). Prognan s Islanda, vikinškom družbom plovi prema Grenlandu i osniva prve naseobine (982–86), poslije napuštene ili propale. Prema sagama njegov sin Leif Erikson prvi oplovio sjevernoamer. obalu.

Erik II.

Erik II., dan. kralj. Pobunivši se protiv kralja Nilsa, zavladao 1134. Nastojao osnažiti kralj. vlast; ubijen 1137. u Urnehovedu kraj Ripena.

Erik IX. Sveti

Erik IX. Sveti, sv., šved. kralj (? – Uppsala, 18. V. 1160). Nakon očeve smrti 1150. postaje kao mladić šved. kraljem. Prema legendi, posvetio je život širenju i učvršćenju kršćanstva u svojoj zemlji. S biskupom Heinrichom pobijedio… Nastavi čitati