PRAVO – PRAVNI SUSTAV I DRŽAVNO UREĐENJE
industrijsko pravo, skup prav. propisa koji uređuju radne odnose osoba zaposlenih u industriji. Nastalo u Vel. Britaniji pod nazivom tvorničko pravo, u prvo vrijeme uređuje zaštitu djece i žena zaposlenih u tvorničkoj proizvodnji. Danas se pretežito rabi naziv… Nastavi čitati →
industrijsko vlasništvo, skupni naziv za prava koja se odnose na zaštitu izuma, know-how, tehn. unapređenja, modela, robnih i uslužnih žigova, oznake geogr. podrijetla proizvoda i suzbijanje nepoštene utakmice. Međunar. konvencija (Pariška iz 1883) o zaštiti industr. vlasništva ustanovila… Nastavi čitati →
inkompatibilnost (lat.) 1 Nespojivost, neskladnost, nesuglasje, nepridruživost, nepomirljivost, nesnošljivost. 2. prav Nedopustivost da ista osoba istodobno obavlja dvije nepodudarne funkcije. 3. psih Nesklad i netrpeljivost dviju ili više osoba zbog njihovih psih. osobina (i. karaktera). 4. polit Isključivanje istovremenog obavljanja… Nastavi čitati →
inkvizicijska maksima, pravilo po kojemu sud vodi postupak, ispituje i preslušava sve osobe, neovisno o držanju i volji stranaka, prikuplja činjenice i dokaze i donosi zakonite odluke. Suprotno je raspravna maksima, po kojoj je sud u tijeku postupka… Nastavi čitati →
inkvizitorsko načelo → akuzatorsko načelo
inspekcija (lat.), naziv za specijalizirane organe drž. uprave koji nadziru zakonitost poslovanja pojedinih djelatnosti; službe nadzora specijalizirane za određeno područje. Inspekcija rada, tijelo izvršne vlasti koje nadzire primjenu propisa o radnim odnosima i zaštiti na radu. Tržišna inspekcija nadzire… Nastavi čitati →
instancija ili instanca (lat.), nadležnost nekog suda; stupanj hijerhijske organizacije, isprva sudova, ali i ostalih ustanova, udruga, polit. stranaka i sl. Razlikuju se više i niže instancije, a njihove su nadležnosti utvrđene propisima.
instrument (lat.) 1. Pomoćno sredstvo koje omogućuje neku radnju (mjerni, optički, kirurški i drugi instrumenti). Svako sredstvo ili pomagalo pri bilo kojem radu, materijalno ili nematerijalno (logički i., i. vlasti, i. mira). 2. Dokument, isprava ili propis koji ima prav. djelovanje. 3. → instrumenti
intabulacija (lat. preko njem.), upis u zemljišne knjige, čime se bezuvjetno stječe vlasništvo ili drugo stvarno pravo (služnost, založno pravo) na nekretninu. Suprotno: ekstabulacija, isknjižba, brisanje iz zemljišnih knjiga. Intabulacijske knjige, javne knjige za nekretnine u koje se… Nastavi čitati →
integracija (lat.) 1. Spajanje, povezivanje, pretvaranje dijelova u cjelinu; proces ujedinjavanja ekon., polit. ili soc. funkcija u jedinstven sustav. Supr. dezintegracija. 2. prav Povezivanje država u međudrž. zajednice bez atributa državnosti radi ostvarenja suradnje u nekom području (npr. europske… Nastavi čitati →
inter partes (lat. među strankama), djelovanje nekoga prav. posla, tj. stvaranje prava i obveza samo između stranaka koje su u njemu sudjelovale; osnovno obilježje obveznih (obligacijskih) odnosa, za razliku od stvarnih prava koja djeluju erga omnes, prema trećoj osobi.
intercedent (lat.), netko treći koji pristupa ugovoru, obvezujući se vjerovniku ispuniti tražbinu koju ovaj ima prema dužniku.
intercesija (lat. pristupanje; jamčenje; suprotstavljanje), u privatnom pravu, preuzimanje tuđeg duga ili obveze na sebe. U intercesiju ulaze i akcesorni oblici preuzimanja obveza kao što je adpromisio, poručanstvo. U javnom pravu, akt suprotstavljanja odluci magistrata bilo od kolege u… Nastavi čitati →
interdikt (lat.), u rim. pravu, uvjetna naredba, nalog ili zabrana koju je povodom zahtjeva jedne stranke izdavao pretor bez prethodnoga postupka drugoj stranci da se do daljnjega suzdrži od štetnih postupaka ili da vrati oduzetu stvar; u kanonskom pravu, kazna… Nastavi čitati →
interim (lat.) 1. prav Prethodna odredba koja vrijedi do potpunog rješenja nekoga spornog pitanja. 2. Vrijeme u kojem neku dužnost privremeno obnaša zamjenik dužnosnika.
intervencija (lat.) 1. Posredovanje, zauzimanje, miješanje, upletanje, djelovanje na nešto. 2. U međunar. odnosima, jednostrano miješanje u poslove druge države radi mijenjanja stanja; i. može biti oružana, ekon., diplomatska. 3. U obveznom pravu, akt kojim treća osoba pruža jamstvo da… Nastavi čitati →
investitura (lat.), u srednjovj. pravu, akt kojim senior uvodi vazala u zemljišni posjed ili službu predajom simboličnog predmeta. Crkvena investitura, uvođenje biskupa u crkv. službu i beneficij, što se obavlja simboličnom predajom prstena i štapa. Carevi Svetog Rim. Carstva… Nastavi čitati →
ipso jure (lat.), po samom pravu, po samom zakonu, naziv za situaciju u kojoj neka pravna posljedica ili stanje nastupa po samom zakonu, te stoga nije potrebno poduzimati neke druge pravne mjere, donositi akte, davati izjave i sl.
isprava, predmet na kojemu su pismom zabilježeni neki podaci o činjenicama. Javnu ispravu u propisanom obliku izdaje drž. tijelo u granicama svoje nadležnosti ili fiz. ili prav. osoba u obavljanju javne službe koja joj je propisom povjerena. Privatnu ispravu… Nastavi čitati →
ius (lat. pravo), skup normi koje čine određeni prav. poredak, pravo u objektivnom smislu; također i ovlaštenje koje pojedincu pripada na osnovi normi prav. poretka, pravo u subjektivnom smislu. U rim. pravu, ius je vještina dobrog i pravednog: ius est… Nastavi čitati →