PRAVO – PRAVNI SUSTAV I DRŽAVNO UREĐENJE
judikatura (srednjovj. lat.), sudska praksa u tumačenju i primjeni zakona i prav. propisa, očituje se u presudama sudova u konkretnim slučajevima, judikatima. Os. je značajna u anglosaskom prav. sustavu, u kojem se sudske presude temelje na prethodnoj judikaturi.
Julijan (lat. Iulianus Lucius Salvius), rim. pravnik (Hadrumet, o. 100 – ?, o. 170). Učenik Iavolenusa Priscusa, kojeg je naslijedio na čelu pravne škole Sabinovaca. Obnašao dužnosti legatus pro praetore, prokonzula i konzula. Autor konačne redakcije zbirke propisa Edictum… Nastavi čitati →
jura (iura) novit curia (lat. sud poznaje pravo), pravno načelo po kojemu sud tumači i primjenjuje zakon te stoga nije vezan za tumačenja koja stranka daje pojedinom propisu.
jurisdikcija (lat.), pravosuđe, pravo ili vlast suđenja; sudbenost; područje na koje se proteže pravo suđenja; nadležnost suda za obavljanje određene grane sudske djelatnosti. Također i naziv pojedinih ogranaka sudske djelatnosti, npr. građanska, kaznena i upravna jurisdikcija. U međunar. odnosima, pravna… Nastavi čitati →
jurisprudencija (lat.), način sudskog rješavanja sporova. Sin. za prav. znanost, prav. teoriju, za njezin studij; u međunar. pravu, načela i pravna pravila sadržana u presudama i odlukama međunar. sudova i arbitraža; ukupnost presuda nekog suda. U eur. tradiciji, sudska praksa;… Nastavi čitati →
jus, isto što i ius (lat.), pravo.
jus (ius) civile (lat. građansko pravo), pravo koje vrijedi samo za građane pojedine zajednice; u rim. pravu, dio prav. sustava koji se odnosio isključivo na Rimljane, nazvano još i ius Quiritium. Razlikuje se od ius honorarium, tj. prava… Nastavi čitati →
jus cogens (lat. prisilno pravo), skup običajnih ili ugovornih normi što ih države ne mogu svojim sporazumom izmijeniti, odn. ne primijeniti. Kogentne su norme obvezatne norme; njihovim neprimjenjivanjem i zaobilaženjem nastaju međunar. delikti, nedopušteni čini, a prav. posao koji sadrži… Nastavi čitati →
jus gladii (lat. pravo mača), ovlaštenje magistratima da mogu izricati smrtnu kaznu. U rim. pravu j. g. imali su najviši magistrati, ali im je to pravo u miru ograničeno mogućnošću priziva nar. skupštini. U feud. pravu to je pravo vlastele,… Nastavi čitati →
jus primae noctis (lat. pravo prve noći), u feud. pravu, pravo veleposjednika da prvu noć poslije svadbe svojih kmetova provede s mladom; osporava se postojanje tog prava u pisanom obliku, postojalo je isključivo kao običajno pravo. U praksi to se… Nastavi čitati →
jus vitae necisque (lat. pravo na život i smrt), u rim. pravu, neograničeno pravo nad životom i smrti koje je pater familias imao nad osobama podložnima njegovoj vlasti. Zloporabu tog prava sprječavali su cenzori, dok je u doba carstva to ekstremno ovlaštenje ukinuto.
kabinet (franc.) 1. Radna soba. Također, soba za primanje gostiju. Odatle pridjev kabinetski znači nešto što nema veze s praksom, što je udaljeno od života. 2. U ustavno-prav. smislu, u državama parlamentarne demokracije naziv za vladu ili jedan njezin dio.… Nastavi čitati →
kadija (tur.), sudac u Osman. Carstvu, mjesno nadležan za sudski okrug, kadiluk, sa sjedištem u manjim gradovima i mjestima. Kadije su bili stvarno nadležni za rješavanje imovinskih i drugih sporova, vođenje istrage, gonjenje i presuđivanje kaznenih djela i počinitelja.… Nastavi čitati →
kaducitet (lat. preko njem.), u rim. pravu, nemogućnost nasljednika da stekne određenu imovinu ili stvar iako mu je ona ostavljena oporukom, jer je nesposoban, odn. nedostojan za stjecanje nasljedstva ili legata, ili se odrekao nasljedstva. Takva ostavina bez nasljednika, hereditas… Nastavi čitati →
kamenovanje, smrtna kazna koja se izvodi bacanjem kamenja na kažnjenika. Primjenjivala se u starom vijeku kod kažnjavanja za osobito teško ubojstvo, za izdaju domovine i za preljub. Izvršitelji kazne obično su svi članovi jedne zajednice koji su nazočni pogubljenju.… Nastavi čitati →
Kanon (Kanun) Leke Dukađina, zakonik alb. običajnog prava iz XV. st., pripisuje se istoimenom Skenderbegovu uglednom suvremeniku; u pisanom obliku poznat je od XIX. st. Sadrži i znatno ranije običajne norme (besa, namirivanje i izbjegavanje krvne osvete i dr.),… Nastavi čitati →
kanonisti, poznavatelji, odn. učitelji kanonskog prava, za razliku od legista ili civilista, zastupnika rim. prava. Dijelili su se na dekretiste, koji su obrađivali Gracijanov dekret, zbirku kanonskog prava koja je svrstana u Corpus iuris canonici, i… Nastavi čitati →
kapara (tal.), iznos novca ili druga imovinska vrijednost koju pri zaključenju ugovora jedna ugovorna strana daje drugoj u znak da je ugovor zaključen i u cilju osiguranja njegova pravilna izvršenja. K. je jedan od dokaza o postojanju ugovora i jedno… Nastavi čitati →
kapciozno pitanje, lukavo ili dvosmisleno pitanje kod kojega se polazi od pretpostavke da je okrivljenik priznao nešto što, zapravo, nije priznao. Npr., pitanje okrivljeniku koji nije priznao krađu jesu li kod njega ukradene stvari.
kasacija (lat.), vrhovna sudska instanca koja u kaznenom i građ. postupku odlučuje u posljednjem stupnju (najčešće trećem). Također i poništavanje, odn. ukidanje sudskih i drugih odluka zbog povrede zakona ili postupka; oglašenje ništavim, nevrijedećim i dr. Kasacijski sud, najviši… Nastavi čitati →
