 |
|
| Službeni naziv: | Republika Bugarska , Republika Bălgarija |
| Površina: | 110 994 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 1997): 8 312 000 (75 stanovnika/km2 ); 69% gradsko |
| Glavni grad | Sofija, 1 115 600 stanovnika (1995) |
| Upravna podjela | 9 oblasti |
| Službeni jezik | bugarski |
| Valuta | lev (BGN) = 100 stanovnikatinki |
Bugarska, država u jugoistočnoj Europi, graniči s Rumunjskom na sjeveru, Srbijom i Makedonijom na zapadu, Grčkom i Turskom na jugu; na istoku izlazi na Crno more
Prirodne značajke
kupalište u Varni na Crnome moru
katedrala Aleksandra Nevskog u Sofiji
Prema reljefu i geol. građi u Bugarska se izdvajaju četiri osnovne cjeline. Na S, j od Dunava, pruža se Dunavska ploča, pretežito ravničarsko područje na Z, a blago valovito i brežuljkasto u sred. i i dijelu. Prosječne vis. o. 180 m, znatno uzdignutija od lijeve, rum. obale Dunava, prema rijeci; mjestimično se strmo spušta starija podloga prekrivena praporom, plodna i dobro obrađena, ispresijecana je mnogobrojnim pritocima Dunava koji se spuštaju sa Stare planine. Južnije, smjerom I–Z u duljini o. 570 km, pruža se ulančano gorje Stara planina; najviša u sred. dijelu, više vrhova preko 2000 m, najviši Botev, 2376 m; prema J spušta se strmo, a prema S postupno. Građena od kristalinskih škriljevaca, granita i naslaga paleozojske starosti; duboko usječeni tokovi pojedinih rijeka i mnogobrojni planinski prijevoji (među najvažnijima Šipčenski prohod, 1326 m) olakšavaju povezivanje područja s i j od Stare planine, a neki imaju i šire regionalno značenje. Južno, između Stare planine i Rodopa, prostire se prijelazno područje sred. Bugarske. Niz izdvojenih masiva zajedničkog imena Sredna gora (Bogdan, 1606 m), pruža se usporedno sa Starom planinom zatvarajući niz gusto naseljenih kotlinskih proširenja. Trakijska nizina pruža se u dolini r. Marice i njezina pritoka Tundže, a na I se nastavlja nizina uz obalu Crnog mora; poljoprivr. područje i važni prom. koridor u povezivanju Europe i Bliskog istoka. Na JZ je četvrta prir. cjelina, planinsko područje Rodopa. Starog postanka, kasnijim pokretima Zemljine kore izlomljeno i uzdignuto, duboko usječenim dolinama rijeka raščlanjeno je u više masiva; najviši Pirin s vrhom Vihren (2915 m) i Rila s vrhom Musala (2925 m), najvišim vrhom B. i cijele ji Europe. U graničnom području prema Grčkoj i Makedoniji pružaju se Osogovsko-belasičke planine, također više od 2000 m. B. ima 384 km obale Crnog mora. Najveći dio B. ima umjerenu kontinentsku klimu s prosječnim siječanjskim temp. -1 °C, a srpanjskom 21 °C, ali uz znatne regionalne razlike. U s Bugarskoj ona je prilično suha (o. 450 mm oborina), u visokim planinama – pod utjecajem reljefa – svježa i vlažnija s duljim zadržavanjem snijega, a u primorju i u otvorenim riječnim dolinama osjećaju se sredozemni utjecaji (sušna ljeta, blage zime). Oko 30% površine B. je pod šumama; u nižim dijelovima planina prevladavaju šume bukve i hrasta, prema većim visinama miješane šume bukve, smreke i jele, a iznad toga crnogorične smrekove šume, i konačno, planinski pašnjaci. U s Bugarskoj nekadašnje stepe zamijenjene su oranicama; u području rijeka egejskog slijeva sredozemna vegetacija. Područje B. odvodnjava se prema Crnome i Egejskome moru. Prema Dunavu, koji čini najveći dio granice s Rumunjskom, teku Ogosta, Iskr, Vit, Osm, Jantra, Lomi i druge manje rijeke; izravno se u Crno more ulijevaju Kamčija i Sredecka. Slijevu Egejskog mora pripada nešto manje od 50% površine zemlje; gl. rijeke su Marica, s pritokom Tundžom, te Struma i Mesta.
Stanovništvo
Stanovništvo Bugarske prilično je homogeno; većinu (86%) od 8,5 mil. stanovnika čine Bugari, narod slav. skupine. Od ostalih naroda najbrojniji su Turci (9%), Romi, Makedonci, Grci i dr. Gustoća naseljenosti nešto je veća od Europe u cijelosti; najgušće je naseljen sred. dio zemlje (Trakijska nizina i kotline) i s Bugarska, a najrjeđe planinska područja, posebice Rodopi. U gradovima živi 69% st.; daleko najveći grad je Sofija, u kojoj živi 1/5 grad. stanovništva. Ostali veći gradovi: Plovdiv (346 300 st.), Varna (304 500 st.), Burgas (199 900 st.), Ruse (168 600 st.), Stara Zagora (151 200 st.), Pleven (129 700 st.) i dr. Prir. promjena st. je negativna (prosj. 1990–97. -5‰ god.), 1997. rodnost je bila 10‰, a smrtnost 13‰. U dobnoj strukturi prevladava zrelo st., a mlađih od 15 g. i starijih od 65 g. ima podjednako, o. 16%. Očekivano trajanje života 71 g. U vjerskom sastavu prevladavaju pravosl. kršćani (86%), ima o. 13% muslimana (uključivo o. 200 000 Pomaka – bug. muslimana), manjina katolika, židova i dr. Nepismenih je samo 2%; obrazovanje na svim razinama je besplatno, a u dobi 6–16 g. obvezno; od triju sveučilišta najstarije je ono u Sofiji, osn. 1888.
Gospodarstvo
Između 1945. i 1989. Bugarska je imala državno upravljano gospodarstvo temeljeno na poljoprivredi i ind., organizirano po uzoru na SSSR (kolektivizacija poljoprivrede, drž. vlasništvo u ind., petogodišnji razvojni planovi). Propašću komunizma i raspadom Ist. bloka nastaje gosp. kriza zbog nekonkurentnosti na svj. tržištu (niska produktivnost, zastarjela tehnologija, slaba kvaliteta, loše upravljana i nefleksibilna divovska poduzeća). Usto, izgubila je imovinu i poslove u Iraku i Kuvajtu te trpjela štete zbog izolacije susjedne Srbije. Sve to rezultiralo je gosp. depresijom, velikim padom BND-a i vrlo visokom inflacijom koja je 1997. premašila 500%. Mnogobrojne mjere koje su uključivale privatizaciju industrije i liberalizaciju agrarne politike rezultirale su 1998. rastom gospodarstva od 4% i smanjenjem inflacije na 1%. BNP po stanovniku u eur. okvirima je nizak i, nakon višegodišnjeg pada, stagnira na razini od o. 1200 USD. Poljoprivreda još zapošljava 1/4 stanovništva i u istom omjeru sudjeluje u BND-u. Osim tradic. proizvoda po kojima je B. bila poznata (voće i povrće, cvijeće i glasovito ružino ulje) te pšenice, kukuruza i grožđa, sve veće značenje imaju komerc. kulture duhan i suncokret. Također, radi prodora na svj. tržište sve se više proizvode mliječni proizvodi (jogurt, kefir, kozji sirevi) i vina. Stočarstvo je najvažnije u rodopskom području. Među rudnim bogatstvima najvažnija su nalazišta bakra, ugljena, željezne rude, cinka i olova. B. zadovoljava svoje potrebe za el. energijom; polovina se proizvede u termoelektranama, više od 40% u nuklearnim elektranama, a samo 6–8% u hidroelektranama. Ind. je pogođena strukturalnim promjenama gospodarstva; metalurški divovi, po kojima je B. bila poznata i koji su zapošljavali najveći broj radnika, nisu našli mjesta u restrukturiranju ind. jer je prednost dana raznolikoj prerađivačkoj ind.; povećala se nezaposlenost i pao je udio ind. u BND-u. Gl. grane ind. danas su kem. i tekst., slijede metalurgija, prehr., strojarska, elektrotehn., drvna ind. te proizvodnja građev. materijala. Gl. industr. područja su u Sofiji i okolici, te uz Plovdiv, Ruse, Dimitrovgrad, Varnu. U vanj. trgovini B. ima negativnu bilancu. U izvozu najveće značenje imaju kem. i tekst. proizvodi, zatim željezo i čelik, prehr. proizvodi (voće, povrće, mliječne prerađevine) i strojevi. Uvoze se nafta i plin, strojevi i prom. sredstva, kem. i tekst. proizvodi i roba široke potrošnje. Gl. trg. partneri su Rusija (posebice u uvozu), Njemačka, Italija i Grčka. Dobar prom. položaj (Zap. Europa–Bliski istok te Ist. Europa–Egejsko more) i razvijena cestovna i želj. mreža. Gl. luke: Burgas i Varna na Crnome moru, a na Dunavu Ruse. Jedan od oslonaca gosp. razvoja B. je razvoj turizma; kupališni na Crnome moru, lječilišni uz mnogobrojna termalna vrela (više od 500) u unutrašnjosti, zimski u planinama, slikoviti krajolici u Rodopima i Staroj planini, špilje i glacijalna jezera. Bogato kult. naslijeđe uključuje očuvane manastire među kojima je najpoznatiji Rilski.
BNP (1997): 9,75 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1997):
poljoprivreda 26%, industrija 30%, usluge 44%
Udio zaposlenih po sektorima (1997):
poljoprivreda 24%, industrija 32%, usluge 44%
Nezaposlenih (1998): 12,2%
Inflacija (1990–97): 109,5%/god., 1998: 1%, 1999: 6%
Realan rast gospodarstva (1990–97): -3,3%/god.
Uvoz (1998): 4995 mil. USD
Izvoz (1998): 4293 mil. USD
BNP (1997): 9,75 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1997):
poljoprivreda 26%, industrija 30%, usluge 44%
Udio zaposlenih po sektorima (1997):
poljoprivreda 24%, industrija 32%, usluge 44%
Nezaposlenih (1998): 12,2%
Inflacija (1990–97): 109,5%/god., 1998: 1%, 1999: 6%
Realan rast gospodarstva (1990–97): -3,3%/god.
Uvoz (1998): 4995 mil. USD
Izvoz (1998): 4293 mil. USD
Povijest
ostaci zidina iz vremena rimskih careva Trajana i Aurelija i Mala crkva sv. Đorđa
Rilski manastir
Nastanjena u pretpovijesti; u antičko doba dio rimskih provincija Mezije i Tracije. Oko 680. turkijski Bugari pokoravaju naseljene Slavene i slaviziraju se; kršćanstvo primaju za cara → Borisa I. (IX. stoljeće); njegov sin → Simeon I. Veliki (vladao od 893. do 927) uspješno ratuje protiv Bizanta i proširuje državu te uzima carski naslov. Za njegovih nasljednika B. slabi pred napadima Pečenega, Mađara i Bizanta; od 971. priznaje biz. vlast. Privremeno se oslobađa za braće Petra i Asena (1186) i kratkotrajan uspon postiže za cara Ivana Asena II. (1218–41). U idućim st. Bugarsku slabe unutar. borbe i vanj. neprijatelji (Mađari, Bizant, Turci); 1393. bug. državu srušio je sultan Bajazid I. Pod tur. vlašću B. je ustrojena kao pokrajina podređena rumelijskom beglerbegu sa sjedištem u Sofiji. Protutur. ustanci krvavo su ugušeni (1598, 1686, 1737–38), zbog represalija tur. vlasti masovno je iseljavanje u susjedne zemlje (Vlašku, Rusiju, Srbiju). Protuturski pokret jača u XIX. stoljeću; povezan je sa seljačkim ustancima koji zbog pojačanog iskorištavanja seljaštva izbijaju diljem Bugarske (1835, 1837, 1841, 1850); kao prvaci bugarskog oslobodilačkog pokreta ističu se G. S. Rakovski, → Lj. Karavelov, V. Levski i → H. Botev. Sanstefanskim mirom (1878) stvorena je velika Bugarska, koja je obuhvaćala i dijelove ist. Srbije, Albanije i Makedoniju. Granice su iste god. revidirane odlukama Berlinskoga kongresa; od područja između Dunava i Balkana ustrojena je Kneževina Bugarska, a j od Balkana autonomna pokrajina Ist. Rumelija. God. 1879. usvojen je Trnovski ustav, a za kneza je izabran Aleksandar Hessen-Battenberg (1879–86); Plovdivskim prevratom 1885. izvršeno je sjedinjenje s Ist. Rumelijom, što je dovelo do rata sa Srbijom (1885–86), koja je poražena u bitki na Slivnici. God. 1886. oboren je knez Battenberg; novim knezom postao je → Ferdinand I. iz dinastije Sachsen-Coburg-Gotha (1887–1918). God. 1908. B. je proglašena neovisnom kraljevinom. U voj. savezu sa Srbijom, Crnom Gorom i Grčkom sudjeluje u I. balk. ratu (1912–13). U II. balk. ratu (1913), vođenom zbog Makedonije, poražena je od svojih bivših saveznika (kojima se priključila i Turska); mirom u Bukureštu 1913. Srbija i Grčka podijelile su Makedoniju; Rumunjska je dobila južnu Dobrudžu, a Turska Edirne. God. 1915. zaratila je sa Srbijom, a 1916. i s Rumunjskom i zauzela cijelu Dobrudžu. God. 1918. Ferdinand I. abdicira, a vlast preuzima njegov sin → Boris III. (1918–43). Mirovnim ugovorom 1919. prisiljena je odstupiti južnu Dobrudžu Rumunjskoj, Strumicu, Bosiljgrad i Caribrod Jugoslaviji, a primorje u Traciji Grčkoj. Vojnim udarom 1923. oborena je vlada A. Stambolijskog i novi premijer → Aleksandar Cankov uvodi teror; vojna organizacija Zvono izvodi državni udar 1934. s ciljem uspostave republike. Predsjednik vlade → Kimon Georgiev ukida političke stranke i sindikate te uspostavlja korporativni sustav po uzoru na fašističku Italiju. Ali već 1935, nakon protuudara, car Boris III. uvodi diktaturu. Sporazumom u Krajovi (1940) Bugarska stječe južnu Dobrudžu; 1941. priključuje se Trojnom paktu sila Osovine i dopušta njemačkoj vojsci prolaz kroz zemlju prilikom njezina napada na Jugoslaviju i Grčku te zaposjeda dijelove Vardarske i Egejske Makedonije i dio Tracije. Godine 1944. SSSR objavljuje rat Bugarskoj; u narodnom ustanku 9. rujna oborena je monarhija i ustrojena vlada Domovinske fronte (Otečestveni front) K. Georgijeva (1944–46); u listopadu 1944. Bugarska stupa u rat na strani Saveznika. Na parlamentarnim izborima 1945. pobjeđuje Domovinska fronta; 1946. Bugarska je proglašena republikom (predsjednik → Georgi Dimitrov). Pariškim mirovnim ugovorom 1947. Bugarskoj su priznate granice iz siječnja 1941. Ustavom 1947. Bugarska započinje graditi socijalistički sustav po uzoru na SSSR. Od 1955. članica Varšavskoga pakta. Za vlade Vasila Kolarova (1949–50) i Valka Červenkova (1950–56) pojačan je staljinistički teror; politika vezanja uz SSSR posebno je naglašena u vrijeme → Todora Živkova (od 1956. prvi sekretar CK KPB, od 1962. predsjednik vlade, od 1971. predsjednik Državnoga vijeća). Godine 1989. uspostavljeno je višestranačje. Na izborima 1990. većinu dobiva Socijalistička stranka (bivša Komunistička partija Bugarske), a za predsjednika države izabran je Želju Želev. Na izborima 1991. pobjeđuje Savez demokratskih snaga, na predsjedničkim izborima 1996. kandidat udružene oporbe → Petar Stojanov. Od 2002. do siječnja 2012. predsjednik je Georgi Parvanov, kada Bugarska pristupa NATO-u (2004) i Europskoj uniji (2007). Rosen Plevneliev iz stranke Građani za europski razvoj Bugarske (GERB) predsjednik je od 2012. do 17. I. 2017. kada je predsjedničku dužnost počeo obnašati Rumen Radev, pobjednik (kao neovisni kandidat) predsjedničkih izbora potkraj 2016.