 |
|
| Službeni naziv: | Republika Haïti, République d’Haïti (franc.), Repiblik Dayti (kreolski) |
| Površina: | 27 750 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2001): 8 132 000 (293 stanovnika/km2 ); 36% gradsko |
| Glavni grad | Port-au-Prince, 1 156 400 stanovnika (procjena 2004), aglomeracija 1,8 mil. |
| Upravna podjela | 9 departmana |
| Službeni jezik | francuski, kreolski |
| Valuta | gurd (gourde) = 100 santima (centime) |
Haiti, država u Sr. Americi, zauzima zap. trećinu otoka Hispaniole i nekoliko susjednih manjih otoka u Velikim Antilima. Kopnenu granicu ima samo s Dominikanskom Republikom na I. Izlazi na Karipsko more i Atlantski ocean; 1771 km morske obale.
Prirodna obilježja
Cap-Haïtien
Port Salut
Pretežno planinska zemlja, s 40% površine iznad 500 m. n.m., a i samo ime dolazi od indijanskog naziva otoka Ayti, što znači planinska zemlja. Planinski lanci koji se pružaju u smjeru I–Z oblikuju dva poluotoka. Sjeverni, kojemu je okosnica Massif du Nord, pruža se prema Z o. 150 km, a južni, kojemu je okosnica Massif de la Selle, o. 270 km. U ist. dijelu toga gorja je i najviši vrh Haitija, Pic la Selle, 2677 m. Između tih dvaju gl. planinskih lanaca protežu se još dva paralelna, ali znatno niža, te široka dolina koja se u moru nastavlja kao prostrani Golfe de la Gonâve. Manje nizine pružaju se između pojedinih planinskih lanaca te u sjev. priobalju. Obale su većinom strme, ali dosta razvedene i s mnogobrojnim prir. lukama. Planine su građene većinom od vapnenaca s mnogobrojnim krškim oblicima (špilje, jame i dr.), a ima i tragova vulkanizma, posebice u sjev. gorju. Najveći otoci: Îlle de la Gonâve u istoimenom zaljevu, te Îlle de la Tortue. H. ima toplu vlažnu klimu u kojoj su dnevne amplitude veće od godišnjih. Sr. srpanjska temp. je o. 28 °C, a sr. siječanjska o. 24 °C. Zimi se na većim visinama može javiti mraz. H. leži na zavjetrinskoj strani otoka pa je utjecaj vlažnih pasata oslabljen. Više padalina primaju sjev. i ist. padine planina (1500–2000 mm), dok najzaklonjeniji dijelovi primaju i manje od 700 mm pa su moguće suše. U najvećem dijelu zemlje dva su kišna razdoblja: travanj–lipanj i kolovoz–listopad. U juž. dijelovima zemlje javljaju se trop. cikloni. Najveći dio prir. vegetacije uništen je radi dobivanja obradivih površina, ispaše i dobivanja drva. Proces je naročito izražen zbog populacijskog pritiska tijekom XX. st. Nekadašnja trop. šuma očuvala se na manje od 10% nekadašnjih površina, ugl. u najvišim predjelima. Negativne su posljedice brzo propadanje i erozija oskudnog tla te česta klizišta. Vegetacija mangrova u močvarnom priobalju također je uvelike uništena sječom za ogrjev i dobivanje drvenog ugljena. Najveća je rijeka Artibonite, teče središnjim dijelom zemlje i ulijeva se u zaljev Gonâve. U njezinu gornjem toku 1950. izgrađena je brana za obranu od poplava (nastalo jezero Péligre) koja se od 1970-ih koristi za dobivanje el. energije. U donjem toku rijeka se koristi za natapanje i plovidbu.
Stanovništvo
Većinu stanovnika čine crnci, potomci nekadašnjih robova, i mulati (mješanci s bijelcima). Potonji čine srednju i višu klasu, ugl. su obrazovaniji, bogatiji i utjecajniji. Bijelaca je o. 5%. Služb. jezici: francuski i kreolski. Oba se koriste u svakodnevnom životu, medijima, upravi i dr., dok u školama prevladava francuski. Gustoća naseljenosti je visoka, s oko 300 st./km2 među najvećima na zap. hemisferi. Poseban je problem što je st. koncentrirano u malobrojnim nizinskim područjima s izrazito visokom općom i agrarnom gustoćom. U gradovima živi nešto više od trećine st., a zbog snažnih migracija sa siromašnog sela gradovi brzo rastu. Veličinom odskače gl. grad Port-au-Prince s oko 1,2 mil. stan. i aglomeracijom od 1,8 mil. st. Ostali veći gradovi: Carrefour (399 100 st.), Delmas (338 700 st.), Cap-Haïtien (129 500 st.) i dr. Porast st. razmjerno je brz, o. 20‰ godišnje (prosj. 1980–2001) zbog visoke rodnosti (32–34‰) i umjerene stope smrtnosti (12–13‰). Zbog visoke gustoće naseljenosti, siromaštva i polit. previranja značajna je emigracija. Očekivano trajanje života je oko 52 g., među nižima u objema Amerikama. St. mlađe od 15 g. čini 43%, ono između 15 i 65 g. 53%, a starije od 65 g. oko 4% ukupnog st. Oko 80% st. su katolici, o. 15% protestanti, ali većina u manjoj ili većoj mjeri prakticira i vudu. Iako je školovanje obvezno u dobi 7–13 g., zbog nedostataka škola i nastavnika nastavu pohađa manje od pol. djece te dobi. Oko pol. odraslog stanovništva je nepismeno, u seoskim područjima i više od 60%.
Gospodarstvo
Port-au-Prince, trgovačka ulica
S BNP-om manjim od 500 USD po stanovniku H. spada među najsiromašnije zemlje zap. polutke. Gosp. problemi pojačani su čestim nemirima i vojnim udarima protiv izabranih vlasti, zbog čega međunar. financ. pomoć biva suspendirana. Poljoprivredom se bavi 2/3 aktivnog st., ali zbog prevelike agrarne gustoće posjedi su većinom tako mali (manji od 1 ha) da se ne uspijeva proizvesti ni dovoljno za vlastite potrebe. Zbog nedostatka obradivih površina koriste se i vrlo strmi tereni (procjenjuje se da četvrtina površina koje se obrađuju nisu pogodne za poljodjelstvo) što ima negativne ekol. posljedice (erozija, ispiranje). Najvažnija komerc. kultura je kava, a proizvode se još kakao, mango i eterična ulja za farmaceutsku ind. Nekadašnja važna izvozu okrenuta kultura, šećerna trska, slabo se uzgaja i većinom se koristi u proizvodnji ruma. Za vlastite potrebe uzgajaju se kukuruz, riža, sorgum, grah, voće i povrće. U stočarstvu najvažniji je uzgoj peradi, a ribarstvo je slabo razvijeno zbog loše opremljene flote. Nakon zatvaranja rudnika bakra 1970-ih i boksita 1980-ih, rudarstvo je zamrlo jer nema drugih prir. izvora. Jedini važniji energetski izvor je r. Artibonite, koja daje o. 40% potrebne el. energije. Ind. je usmjerena na radno intenzivne doradne poslove (sklapanje ektron. uređaja, tekst., ind. igračaka) ugl. za tvrtke iz SAD-a, te ponešto na preradu poljoprivr. proizvoda. Zbog potreba rastućeg st. razvijena je i ind. građev. materijala. Vrijednost uvoza je 2–3 puta veća od izvoza. Uvoze se hrana, nafta i derivati, strojevi, vozila i industr. roba. Izvoze se kava, kakao i gotovi industr. proizvodi. Najvažniji vanjskotrgovinski partneri: SAD, Francuska, Kanada, Japan, Dominikanska Republika. Prom. sustav slabo je razvijen, što je još jedna prepreka bržem napretku. Asfaltirana je tek četvrtina cesta, većina je u kišnim razdobljima teško prohodna. Želj. mreža bila je skromna, a danas je izvan funkcije. Port-au-Prince je gl. pom. i zračna luka.
BNP (2001) 3,90 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 28%, industrija 20%, usluge 52%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 62%, industrija 25%, usluge 13%
Nezaposlenih (1997) 70%
Inflacija (1990–2001) 20,3 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001) -0,4 %/god.
Uvoz (2002) 1,1 mlrd. USD
Izvoz (2002) 327 mil. USD
BNP (2001) 3,90 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 28%, industrija 20%, usluge 52%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 62%, industrija 25%, usluge 13%
Nezaposlenih (1997) 70%
Inflacija (1990–2001) 20,3 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001) -0,4 %/god.
Uvoz (2002) 1,1 mlrd. USD
Izvoz (2002) 327 mil. USD
Povijest
citadela
Najstariji stanovnici Haitija bila su indijanska plemena Karibijci i Aravačani. Otok Hispaniolu otkrio je Kristofor Kolumbo 1492. i dao mu ime La Isla Española. Veći dio starosjedilačkoga stanovništva istrijebljen je, a tijekom XVI. stoljeća dovedeni su crni robovi iz Afrike. U XVII. stoljeću francuski gusari potiskuju Španjolce iz sjeverozapadnoga dijela otoka, na koji se postupno nastanjuju francuski plantažeri; 1697. taj dio otoka postaje francuska kolonija St. Dominique. Nakon ukinuća ropstva (1794) pobunjeni crni robovi oslobađaju i dio otoka pod španjolskom vlašću (današnja Dominikanska Republika), a kao ustanički vođa ističe se → F.-D. Toussaint Louverture, koji je 1801. proglasio ustav i dao se izabrati za doživotnoga guvernera. Uhićen je na prijevaru i odveden u Francusku (umire 1803). U novom ustanku pod vodstvom → Jean-Jacquesa Dessalinesa protjerana je francuska vlast; 1804. proglašena je neovisnost otoka, koji dobiva ime Haiti, a Dessalines se kruni za cara (kao Jean-Jacques I.). Godine 1806. Jean-Jacques I. je ubijen i proglašena je republika. U vrijeme predsjednika republike generala Jean-Pierrea Boyera (1818–43) sjedinjen je nakratko cijeli otok. Godine 1844. ponovno se odvojio istočni dio Haitija, gdje je utemeljena Dominikanska Republika. U idućim desetljećima Haiti su potresali nemiri i borbe za vlast, kao i miješanje stranih država (osobito SAD-a) u unutarnju politiku Haitija. Od 1915. do 1934. Haiti je pod vojnom okupacijom SAD-a. Od 1941. predsjednik je Élie Lescot; svrgnut 1946, jednako kao i njegov nasljednik Dumarsais Estimé 1950. U vrijeme diktatora Paula Eugènea Magloirea (1950–56) sklopljen je vojni sporazum sa SAD-om 1955. Nakon nekoliko privremenih vlada, 1957. na vlast dolazi → François Duvalier i uvodi režim surove represije nad političkom oporbom; 1964. dao se izabrati za doživotnog predsjednika, a 1970. sina → Jean-Claudea imenovao je svojim nasljednikom. Nakon očeve smrti 1971. nastavio je vladati diktatorski; tijekom nereda u državi 1986. prisiljen je izbjeći u Francusku, a vlast je preuzela vojna hunta na čelu s generalom Henrijem Namphyjem. Godine 1987. prihvaćen je novi ustav; izbori provedeni iste godine i 1988. bili su popraćeni valom nasilja i masovnim bojkotom stanovništva. Godine 1990. → Jean-Bertrand Aristide postaje prvi slobodno izabrani predsjednik Haitija. Oboren u vojnom puču 1991; uz potporu SAD-a vraćen na predsjednički položaj 1994. Godine 1996. naslijedio ga je bivši predsjednik vlade → René Préval. Od 2001. do 2004. predsjednik je ponovno Aristide. Nakon državnog udara 2004. na vlasti je bio Boniface Alexandre, predsjednik Vrhovnoga suda. Na izborima 2006. pobjeđuje R. Preval, 2011. Michel Martelly, a nakon isteka njegova mandata 2016. privremeni je predsjednik Jocelerme Privert.