UNESCO, logotip
UNESCO (akronim od engleskog United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization), Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, osnovana Konvencijom 16. XI. 1945., koja je stupila na snagu 4. XI. 1946., sa sjedištem u Parizu. Kao specijalizirano tijelo UN-a, s ciljem doprinosa svjetskom miru, potiče suradnju među zemljama članicama u pet različitih područja: obrazovanju, prirodnim znanostima, društvenim i humanističkim znanostima, kulturi, komunikaciji i informiranju. Organizacija je najpoznatija po zaštiti kulturne i prirodne baštine čovječanstva; od 1972. sastavljaju se Popis svjetske kulturne i prirodne baštine i Popis ugrožene svjetske baštine. Od 2006. uz popis materijalne, UNESCO sastavlja i popis nematerijalne svjetske baštine (rituali, društveni običaji, festivali, usmena tradicija, umjetničke izvedbe, znanja i umijeća tradicionalnih obrta i dr.). Države članice UNESCO-a prvo sastavljaju kandidacijski popis njima najvažnijih kulturnih i prirodnih dobara, a zatim na temelju nominacija Svjetski komitet za baštinu donosi odluku o njihovu uvrštavanju na listu. Popis se svake godine revidira dodavanjem novih ili brisanjem dotada uvrštenih dobara. Da bi bilo uvršteno na popis, pojedino dobro mora imati jedinstvenu vrijednost te ispunjavati barem jedan od ukupno deset kriterija (kriteriji 1–6 odnose se na kulturna, a 7–10 na prirodna dobra). Brisanje s liste provodi se uslijed promjena uzrokovanih prirodnim katastrofama (poplave, požari, potresi), ratovima i drugim sukobima, onečišćenjem te nekontroliranom urbanizacijom i turističkom eksploatacijom. Godine 2017. na UNESCO-ovu su popisu zaštićene svjetske kulturne i prirodne (materijalne) baštine bila 1073 dobra (832 kulturnih, 206 prirodnih i 35 mješovitih) u 167 država. Najviše dobara imaju Italija (53) i Kina (52), a najmanje (10) Austrija, Bugarska, Hrvatska i Nizozemska. Na popisu ugrožene svjetske baštine 2017. bila su 54 dobra (38 kulturnih i 16 prirodnih). Danas UNESCO ima 195 zemalja članica i devet zemalja pridruženih članica te više od 50 ureda i instituta diljem svijeta. Organizaciju su napustili SAD (1984) i Velika Britanija (1985). Na čelu Organizacije je glavni tajnik i Izvršni odbor od 45 članova zemalja članica.
Hrvatska na UNESCO-ovu popisu zaštićene svjetske kulturne i prirodne materijalne baštine ima deset dobara: osam kulturnih (povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača, od 1979; stari dio grada Dubrovnika, od 1994; kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča, od 1997; povijesni dio grada Trogira, od 1997; katedrala sv. Jakova u Šibeniku, od 2000; starogradsko polje na Hvaru, od 2008; stećci, srednjovjekovno nadgrobno kamenje, od 2017., projekt četiriju europskih države; Venecijanski obrambeni radovi u XVI. i XVII. st., od 2017., projekt 3 europske država) i dva prirodna dobra (nacionalni park Plitvička jezera, od 2000; drevne i primorske bukove šume Karpata i drugih regija Europe, od 2007., zajednički projekt 12 europskih država). Na popisu svjetske nematerijalne baštine nalazi se 13 hrvatskih predstavnika: čipkarstvo, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskoga primorja, Festa sv. Vlaha, godišnji proljetni ophod kraljice ili Ljelje iz Gorjana, procesija Za križen na otoku Hvaru, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskoga zagorja, viteški turnir Sinjska alka, medičarski obrt s područja sjeverne Hrvatske, te instrumentalni napjev bećarac s područja Slavonije, Baranje i Srijema. (→ kulturna baština, → kulturno dobro)