Mao Zedong (Mao Ce-tung)
Mao Zedong (Mao Ce-tung), kineski političar i državnik (Shaoshan, Hunan, 26. XII. 1893 – Peking, 9. IX. 1976). Zvanjem učitelj. Sudionik Osnivačkoga kongresa Komunističke partije Kine (KPK) 1921, član njezina Centralnoga komiteta (CK) od 1923, Izvršnoga komiteta → Kuomintanga 1924. i predsjednik Svekineskoga seljačkog pokreta. Zagovarajući oslanjanje na seljake u revoluciji, sukobljava se s → Kominternom i KPK-om. Nakon smrti
→Sun Jat-sena odlazi u Hunan, organizira 1928. revolucionarnu armiju seljaka i sukobljava se u građanskom ratu s postrojbama → Čang Kaj-šeka. Vraćen u KPK 1933. i izabran za tajnika CK. Na čelu Crvene armije vodi takozvani Dugi marš 1934–36. na sjeveru Kine i ratuje protiv Čang Kaj-šeka i japanske carske vojske. Predsjednik CK i Politbiroa KPK od 1943. Nakon pobjede nad Kuomintangom proglašava 1949. Narodnu Republiku Kinu. Predsjednik vlade od 1949. Zagovornik brze industrijalizacije zemlje i autor politike “velikoga skoka naprijed” koja zasniva narodno gospodarstvo na sustavu seljačkih komuna. U sukobu s Kominternom i sovjetskim komunističkim vođama zagovara kineski put u socijalizam. Pokreće → kulturnu revoluciju 1966. koja vodi zaoštravanju klasne i idejne borbe protiv klasnih neprijatelja i “nove kineske buržaozije”, koristeći se studentima za dogmatske obračune i represiju protiv neistomišljenika. Izbor iz njegovih misli, mješavina marksističkih dogmi i kineske narodne mudrosti, objavljen pod nazivom Misli predsjednka Maoa (citati), poznatiji je kao Maova crvena knjižica. Njegove misli o svjetskoj revoluciji i o pomicanju središta revolucije na Istok često se navode kao → maoizam.
→Sun Jat-sena odlazi u Hunan, organizira 1928. revolucionarnu armiju seljaka i sukobljava se u građanskom ratu s postrojbama → Čang Kaj-šeka. Vraćen u KPK 1933. i izabran za tajnika CK. Na čelu Crvene armije vodi takozvani Dugi marš 1934–36. na sjeveru Kine i ratuje protiv Čang Kaj-šeka i japanske carske vojske. Predsjednik CK i Politbiroa KPK od 1943. Nakon pobjede nad Kuomintangom proglašava 1949. Narodnu Republiku Kinu. Predsjednik vlade od 1949. Zagovornik brze industrijalizacije zemlje i autor politike “velikoga skoka naprijed” koja zasniva narodno gospodarstvo na sustavu seljačkih komuna. U sukobu s Kominternom i sovjetskim komunističkim vođama zagovara kineski put u socijalizam. Pokreće → kulturnu revoluciju 1966. koja vodi zaoštravanju klasne i idejne borbe protiv klasnih neprijatelja i “nove kineske buržaozije”, koristeći se studentima za dogmatske obračune i represiju protiv neistomišljenika. Izbor iz njegovih misli, mješavina marksističkih dogmi i kineske narodne mudrosti, objavljen pod nazivom Misli predsjednka Maoa (citati), poznatiji je kao Maova crvena knjižica. Njegove misli o svjetskoj revoluciji i o pomicanju središta revolucije na Istok često se navode kao → maoizam.