Matija Korvin
Matija Korvin, hrvatsko-ugarski kralj (Kolozsvár, danas Cluj, Rumunjska, 27. II. 1440 – Beč, 6. IV. 1490). Sin erdeljskoga vojvode → Jánosa Hunyadija. Vladao od 1458. Prozvan Corvinus prema gavranu (latinski: corvus) koji se nalazio u njegovu grbu. Središnju kraljevsku vlast učvrstio osloncem na srednje i niže plemstvo. Suzbio moć krupnih velikaša. Vodio uspješne ratove protiv Osmanlija, ustrojio Jajačku i Srebreničku banovinu (1463), čime je za gotovo pola stoljeća zaustavljeno osmansko napredovanje preko Save. U vojnom pohodu protiv krčkoga kneza Ivana VII. Frankapana zauzeo Senj i uspostavio Senjsku kapetaniju (1469). Uspješno ratovao protiv cara → Fridrika III. Habsburškog (1485–86), zauzeo dio Austrije i Beč i tamo prenio svoj dvor. Proveo reformu poreznoga sustava (1467) ukidanjem dotadašnjih poreza, koji su dobili novo ime (komorna daća, krunska carina) i postali isključiv prihod vladara. Poticao umjetnost i kulturu, njegov je dvor bio središte djelovanja najistaknutijih književnih i likovnih stvaratelja humanističkoga doba (ondje su djelovali i Hrvati Ivan Duknović, Feliks Petančić, Ivan Česmički, Ivan Vitez od Sredne, Petar Zamanja, Ivan Polikarp Barbula i mnogi drugi). Utemeljitelj znamenite knjižnice Corviniane. Posljednji je hrvatsko-ugarski vladar koji je uspješno potisnuo moć staleža, nametnuo čvrstu središnju vlast i uspješno se odupirao osmanskim presezanjima. Umro je bez legitimnoga nasljednika. U narodnoj predaji kod Hrvata i Mađara zapamćen kao pravedan i velik vladar.