Poljaci, slavenski narod nastanjen u Poljskoj (oko 38 milijuna ili 96,7%) sa znatnom dijasporom od 14 do 17 milijuna – u SAD-u (6–10 milijuna), Njemačkoj (oko 1,5 milijuna), Brazilu (oko 1 milijun), Francuskoj (oko 1 milijun), Kanadi (oko 600 000), Bjelorusiji (400 000–1 000 000), Ukrajini (300 000–500 000), Litvi (250 000–300 000), Velikoj Britaniji (oko 150 000), Australiji (130 000–180 000), Argentini (100 000–170 000), Ruskoj Federaciji (oko 100 000), Češkoj (70 000–100 000), Kazahstanu (60 000–100 000) i drugdje. Po jeziku pripadaju zapadnoslavenskoj skupini jezika (→ poljski jezik). U etnogenezi današnjih Poljaka najprije se javljaju zapadnoslavenska plemena Poljani, Vislani, Pomorjani, Šlezijci, Kujavci, Mazovljani i dr. koji se, primajući kršćanstvo pod knezom Mieszkom I., u X. stoljeću ujedinjuju u narod te pod poljskim imenom integriraju i druga slavenska plemena. (→ Poljska, povijest). U etnografiji prepoznatljivi su stari slavenski korijeni u načinu gradnje drvenih kuća, nošnjama i nakitu, pučkom pjesništvu, te osobito u glazbi s obradom pučkih plesova od kojih su se neki širili i izvan Poljske (polka, mazurka i dr.).