 |
|
| Službeni naziv: | Republika Senegal, franc. République du Sénégal |
| Površina: | 196 722 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 11 069 800 (56,3 st./km2); 50% gradsko |
| Glavni grad | Dakar, 2 461 700 st. (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 11 regija |
| Službeni jezik | francuski |
| Valuta | CFA franak (XOF) = 100 santima (centimes) |
Senegal, država u zap. Africi, uz obalu Atlantskog oceana; graniči s Mauretanijom na S, Malijem na I, Gvinejom i Gvinejom Bisao na J, okružuje Gambiju; ima 531 km morske obale.
Prirodna obilježja
Dakar
Dakar, željeznički kolodvor
Izrazito nizinska zemlja (do 100 m n.m.), smještena većim dijelom u Senegalsko-mauretanijskom bazenu. Ravnjačkom ili blago valovitom pjeskovitom terenu iznimke su Zelenortski poluotok (Zeleni rt ili franc. Cap Vert, najzapadnija kopnena točka Afrike) na krajnjem Z, građen od vulkanskih stijena, i manji jugoist. dio (najviši bezimeni vrh S. kraj naselja Nepen Diakha, 581 m) koji čine sjev. dijelovi masiva Fouta Djallon (većim dijelom u Gvineji) građeni od metamorfnih stijena i mezozojskih pješčenjaka. Atlantska je obala pretežno niska i pjeskovita. Klima S. općenito je savanska, s karakterističnom zonalnošću u smjeru S–J. Kišna razdoblja od srpnja do listopada na S (300–500 mm oborina) i od lipnja do listopada na J (1200–1500 mm), prosj. temp. iznad 20 °C tijekom cijele godi-ne. Na S su česte suše. Zimi i u proljeće karakterističan je suhi sjeveroist. vjetar (harmatan). Najvažnije rijeke: Sénégal (velikim dijelom toka granična rijeka prema Mauretaniji; regulirana podizanjem dolinske brane Manantali na pritoku Bafing u Maliju), Saloum (na Z), Gambia i Casamance (na JZ) koje tijekom kišnog razdoblja redovito poplavljuju svoje doline. Ostale, manje rijeke često presušuju za sušnih razdoblja. Za SZ su karakteristična pjeskovita tla bogata željeznim oksidima (tzv. dior-tla), idealna za uzgoj kikirikija, gl. poljoprivr. kulture. Vegetacijski pokrov također karakterizira zonalnost; na JZ raste trop. kišna šuma, a prema S prelazi u trop. sezonsku šumu, zatim u savanu i trnovitu savanu, te u najsušijim dijelovima u stepu i polupustinju. Uz juž. dio obale mjestimice rastu šume mangrova. Oko 30% površine S. prekrivaju šume.
Stanovništvo
tipično selo
velika džamija u Toubu
Stanovništvo S. čine pripadnici sedam većih naroda koji su općenito vezani za određenu regiju i način života. Najbrojniji su i politički dominantni Wolofi (o. 40%) koji žive na SZ zemlje. U skupinu zapadnoatlantskih jezika pripadaju još Sereri (15%), koji ugl. žive ji od Dakara, Fulani (14%) u sred. i sjeveroist. dijelu, Tukuleri (9%) uza sr. dio toka Sénégala, i Dioli (5%) u jugozap. dijelu. Na J i JI žive Malinke (4%), na I Soninke (1%) iz jezične skupine Mande (nigersko-kongoanska jezična porodica). Od manjih skupina prisutni su još Mauri (na S), Lebui (na Zelenortskom poluotoku) i Basari (na JI). Služb. je jezik francuski. Najgušće su naseljeni šire područje Dakara, juž. dijelovi obale i nizina r. Sénégala, dok drugdje živi do 20 st./km2. Izrazite su unutar. migracije I–Z, prema većim gradovima (os. šire područje Dakara). Danas u urbanim područjima živi oko pol. stanovnika. Veći gradovi (više od 100 000 st., prema procj. 2007): gl. grad Dakar (2 461 700), Thiès (261 900), Mbour (191 500), Kaolack (179 200), Saint-Louis (164 000), Ziguinchor (163 900), Diourbel (102 900). Prir. prirast je velik (26,5‰) zahvaljujući velikoj stopi rodnosti od 37,4‰, dok je stopa smrtnosti razmjerno velika (o. 11‰); stopa mortaliteta dojenčadi izrazito je velika (60‰). U prosjeku svaka Senegalka rodi petero djece. Posljedično, senegalsko je društvo izrazito mlado, čak 42% st. mlađe je od 15 g., samo 3% starije od 65 g. Očekivano trajanje života je samo 57 g. Prema vjeroispovijesti većina je muslimana sunita (94%), dok su manjina kršćani (5%) i pripadnici tradic. vjerovanja (o. 1%). Zbog slabo razvijenog sustava školstva i načina života, vrlo je niska stopa pismenosti (ukupno o. 40%; kod žena o. 30%).
Gospodarstvo
Lago Rosa, proizvodnja soli
Nacionalni park Djoudj
Od osamostaljenja 1960, pa do 1994. gospodarstvo S. obilježavao je socijalist. model upravljanja drž. monopolom u gl. gosp. granama (trgovina, uzgoj kikirikija). Nakon 1994, kada je usvojen opsežan plan liberalizacije i privatizacije tržišta, S. je u procesu širih ekon. reformi praćenih mnogobrojnim problemima koji se pokušavaju rješavati stranom pomoći, posebno Francuske. Broj nezaposlenih je velik, os. u gradovima (o. 40% mladoga grad. st. je nezaposleno), koji nude najbolje mogućnosti bijega iz siromaštva. Velike su regionalne razlike, posebice između razvijenijih obalnih dijelova i unutrašnjosti, gdje još uvijek prevladava samoopskrbno gospodarstvo. Poljoprivredom se uzdržava nešto manje od 3/4 st. S. ima o. 2,4 mil. ha trajno zasađenih površina, od kojih je o. 530 000 ha pod kikirikijem (ugl. na SZ), koji je gl. izvozna poljoprivr. kultura. S 450 000 t (2004) 8. u svijetu proizvođač kikirikija (odn. 2. ako se računa proizvodnja po stanovniku, odmah iza Čada). Ugl. za domaće potrebe značajna je proizvodnja prosa, sirka, kukuruza, šećerne trske i pamuka (dolina r. Sénégal; izvoz), manioke, riže (JZ) i povrća. Stočarstvo je manje važno nego u okolnim zemljama. Vrlo je važna gosp. grana ribarstvo, koje donosi o. 5% BNP-a i o. 1/3 vrijednosti izvoza (ulov riba o. 320 000 t na godinu). Osim domaćih ribara (60–70% ulova), prema sporazumu o ribarstvu s EU-om iz 1979. ribu love i strani ribarski brodovi. Unatoč značajnoj proizvodnji, S. uvozi hranu (os. rižu). Od rudnih bogatstava S. ima prilično bogata nalazišta kalcijeva fosfata (kraj Thièsa, Taibe i Semméua) te aluminijeva fosfata (kraj Thièsa), željezne rude (na I), i manja nalazišta zlata (JI), titana i nafte ispred jugozap. obale. U plitkom moru s od Dakara vadi se zemni plin (50 mil. m3 2004) za potrebe domaćih termoelektrana (pogon većim dijelom na uvezenu naftu). Od 2000. S. se koristi i 30%-tnim udjelom el. energije proizvedene u hidroelektrani Manantali u susjednom Maliju. S. je industrijski najrazvijenija zemlja frankofonske Zap. Afrike. Većina ind. koncentrirana je u Dakaru i široj okolici. Najvažnija je prehrambena (uljare, tvornice ribljih konzervi, šećerane, tvornice pića), slijede kem. na bazi fosfata, tekst., kožarska, građev. materijala, brodogradnja i manja kovinska ind. S. ima stalan vanjskotrgovinski deficit koji se pokriva stranom pomoći (ponajprije Francuske) i zaduživanjem. Gl. vanjskotrgovinski pratneri: Francuska, Mali, Indija, Nigerija, Španjolska i Italija.
BNP (2006): 8,3 mlrd USD
Udio BNP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 18,3%, industrija 19,2%, usluge 62,5%
Udio zaposlenih po sektorima (2004):
poljoprivreda 73%, industrija i usluge 27%
Nezaposlenih (2001): 48%, mlado gradsko st. 40%
Inflacija (2006): 2%
Realan rast gospodarstva (za 2004): 6,2%
Uvoz (2006): 2,98 mlrd. USD
Izvoz (2006): 1,48 mlrd. USD
BNP (2006): 8,3 mlrd USD
Udio BNP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 18,3%, industrija 19,2%, usluge 62,5%
Udio zaposlenih po sektorima (2004):
poljoprivreda 73%, industrija i usluge 27%
Nezaposlenih (2001): 48%, mlado gradsko st. 40%
Inflacija (2006): 2%
Realan rast gospodarstva (za 2004): 6,2%
Uvoz (2006): 2,98 mlrd. USD
Izvoz (2006): 1,48 mlrd. USD
Povijest
Tragovi naseljenosti na području današnjega Senegala datiraju od vremena paleolitika. U IX. stoljeću dominira plemenska zajednica Tukulor (Toucouleurs); tijekom stoljeća prodiru berberska plemena i šire islam. Od XII. do XVI. stoljeća osnovano je moćno kraljevstvo Djolof (Jolof); u XVI. stoljeću ono se raspada na četiri manja kraljevstva. Senegal su Europljanima otkrili portugalski pomorci 1444. Oko ušća rijeke Sénégal uspostavljaju naseobine za trgovinu zlatom i robljem. Godine 1633. osnovana je Francuska senegalska kompanija; 1645. Francuzi uspostavljaju naseobinu Saint-Louis; potkraj XVIII. stoljeća Francuzi se za prevlast nad Senegalom sukobljavaju s Englezima (uporišta u Gambiji). Tijekom Sedmogodišnjega rata Englezi su 1758. privremeno zauzeli francuska obalna naselja. Godine 1776. Tukulori uspostavljaju islamsku teokratsku konfederaciju Fouta-Toro. Do druge polovine XIX. stoljeća Francuzi vladaju isključivo obalnim područjem. Francuska vlast širi se u unutrašnjost prema kraju istoga stoljeća. Godine 1857. osnovan je Dakar, od 1904. glavni grad generalnoga guvernmana Francuske Zapadne Afrike. Senegalski vojnici činili su u okviru francusle vojske zasebnu jedinicu koja je sudjelovala u mnogim francuskim kolonijalnim osvajanjima te u borbama u I. svjetskom ratu. Godine 1946. Senegal stječe status francuskoga prekomorskog područja, 1956. autonomiju sa zasebnom teritorijalnom skupštinom i samoupravom. Od 1958. Senegal je autonomna republika u sastavu → Francuske zajednice. Neovisnost stječe 1960. i istupa iz Federacije Mali, ali pritom ostaje članom Francuske zajednice. Za predsjednika republike izabran je → Léopold Sédar Senghor, pjesnik i filozof (ponovno izabran i 1968, 1973. i 1978), koji je težio sintezi lokalnih tradicija i uvezene francuske uljudbe. Godine 1961. Senegal pristupa Afro-malgaškoj uniji. Na parlamentarnim izborima 1978. pobjeđuje Socijalistička partija (PS); 1981. predsjednikom postaje njezin prvak → Abdou Diouf. Godine 1982. Senegal je sjedinjen s Gambijom u Konfederaciju Senegambiju (raspuštena 1989). Na predsjedničkim izborima 2000. pobijedio je kandidat oporbene Demokratske stranke Abdoulay Wade (ponovno izabran 2007). Od 2012. predsjednik je Macky Sall.