Ante Trumbić
Trumbić, Ante, hrvatski političar (Split, 15. V. 1864 – Zagreb, 17. XI. 1938). Studirao pravo u Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je i doktorirao 1890. Od 1891. aktivno se uključio u politiku, zastupao pravaške ideje u Dalmaciji. S Ivom Prodanom i → Franom Supilom osnovao Stranku prava u Dalmaciji 1894; zastupnik u Dalmatinskom saboru, a 1897. predstavnik u Kraljevinskom vijeću u Beču. Nakon odvjetničke karijere, 1905. izabran je za gradonačelnika Splita. Iste godine, nakon potpisivanja → Riječke rezolucije, sa Supilom promiče politiku novoga kursa koja je podržavala suradnju s mađarskom Nezavisnom strankom i zahtijevala ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Nakon atentata u Sarajevu 1914, pobjegao je u Italiju. U svibnju 1915, nakon povezivanja hrvatskih emigranata sa srbijanskom vladom, u Parizu je osnovan Jugoslavenski odbor na čijem je bio čelu. S ostalim hrvatskim političarima u Odboru (Supilom, → Hinkom Hinkovićem i → Ivanom Meštrovićem) zalagao se za stvaranje južnoslavenske države, ali na temelju ravnopravnosti svih naroda. Kad je u prosincu 1918. formirana prva zajednička vlada Kraljevine SHS pod predsjedništvom radikala → Stojana Protića, Trumbić je izabran za ministra vanjskih poslova. Zalagao se za federativno uređenje države. Na mirovnoj konferenciji u Versaillesu zastupao je interese Kraljevine SHS nasuprot talijanskim presezanjima prema istočnoj obali Jadrana. Godine 1920. dao je ostavku na ministarski položaj. Nakon izbora za Ustavotvornu skupštinu u studenome 1919. protivio se, kao i svi ostali hrvatski predstavnici, → Vidovdanskom ustavu. Godine 1924. ušao je u Hrvatski blok (koaliciju sastavljenu od Hrvatske republikanske seljačke stranke, Hrvatske zajednice i Hrvatske stranke prava radi ujedinjenja svih hrvatskih političkih snaga u borbi protiv centralizma), a 1931. postao je član → Hrvatske seljačke stranke (HSS).