Chávez, Hugo Rafael, venezuelski časnik i državnik (Sabaneta, 28. VII. 1954 – Caracas, 5. III. 2013). Završio Vojnu akademiju 1975. Godine 1983. osniva Revolucionarni bolivarski pokret 200 (EBR-200) s idejom spajanja “demokratskoga socijalizma” s tekovinama borbe → Simóna Bolívara za latinskoameričku nezavisnost (bolivarizam). Nakon neuspjela poluvojnog udara 1992. protiv vlasti “korupcije i kleptokracije”, dopao dvogodišnjega zatvora. Stekavši široku popularnost među siromašnima, pobjeđuje na predsjedničkim izborima 1999. te započinje s Planom Bolívar (naglasak je na socijalnoj politici, protiv daljnje privatizacije, ali i na ustavnim promjenama kojima proširuje predsjedničke ovlasti i trajanje mandata na 6 godina). Već 2000. raspisuje nove izbore i pobjeđuje s golemom većinom glasova. Uveo besplatno zdravstvo, osnovno i srednje školstvo, socijalnu stanogradnju, smanjio inflaciju uz povećanje stope gospodarskoga rasta. Usprkos represivnim metodama i nadzoru nad medijima, 2002. dolazi do masovnih sukoba njegovih i oporbenih demonstranata (posebno iz naftnih sindikata), te do njegova kratkotrajna svrgavanja i uhićenja. Ubrzo je oslobođen u protuudaru vlastitih pristaša. Optuživši SAD za urotu, reorganizirao vojsku (proveo kadrovsku čistku, nabavio veće količine oružja i ostalih borbenih sredstava, povećao pričuvni sastav), uveo jaku državnu kontrolu nad naftnim kompanijama, s dodatnim socijalnim mjerama u korist siromašnih. Oporba ga nije uspjela smijeniti ni na referendumu o njegovu opozivu 2004. Nastojeći isključiti ekonomski, vojni i politički utjecaj SAD-a, bio je promicatelj latinskoameričkoga jedinstva, na tragu potpore → F. Castru (Kuba), → E. Moralesu (Bolivija) i dr. Na izborima u listopadu 2012. osvojio još jedan predsjednički mandat.