benediktinci, bivši samostan na Mljetu
benediktinci, samostan Montecassino
benediktinci, samostan Santa Maria de Montserrat
benediktinci (ordo S. Benedicti), najstariji crkveni red u Zapadnom kršćanstvu. Osnovao ga je → sv. Benedikt iz Nursije 529. u Montecassinu i dao Pravilo (Regula). Prema osnovnom načelu “moli i radi” (ora et labora) benediktinci se posvećuju skrovitom životu u šutnji, molitvi i manualnome radu, kojemu poslije nadodaju školski i intelektualni. Prvotni im je razvoj ometan provalom Langobarda, a velik procvat doživljavaju u karolinško doba, kada su nosioci crkvene i kulturne obnove. Prvih su stoljeća i misionari u pokrštavanju germanskih i drugih naroda. Najveći razvoj i duhovno-reformni pokret ostvaruju u opatiji Cluny (X–XII. stoljeće), od koje se razvila kongregacija brojnih samostana. Važan je doprinos benediktinaca europskoj kulturi u širenju pismenosti (škole), znanosti i književnosti (prepisivanje knjiga, pisci i znanstvenici), te razvoju poljodjelstva i zanatstva. Samostani su isprva samostalne jedinice, a poslije se udružuju u kongregacije. Iz Reda nastaju reformirane grane: → cisterciti, → kamaldoljani, → kartuzijanci i dr. Ženski red benediktinki osnovala je prema tradiciji Benediktova sestra Skolastika (oko 480–547). U hrvatskim krajevima imaju otprilike 100 muških i 50 ženskih samostana, većinom uz jadransku obalu, koje grade uglavnom od IX. do XII. stoljeća.