bizantologija (bizantinistika), znanstvena grana koja se bavi proučavanjem povijesti, kulture i umjetnosti Bizantskog Carstva. Javlja se vrlo rano, već nakon pada Carigrada pod tursku vlast (1453), kada na Zapad (poglavito u Italiju) odlaze mnogi grčki humanisti i ondje prenose bogatu rukopisnu građu (npr. kardinal Bessarion u Veneciju). S vremenom na Zapadu raste zanimanje za antičku grčku književnost i povijest Bizantskog Carstva. U XVII. stoljeću u Francuskoj bizantološke studije podupire i država; u XIX. stoljeću bizantologija se kao moderna povijesna i filozofska grana formira u većini europskih zemalja (Njemačka, Rusija, Engleska, Francuska); pokreću se i stručni časopisi posvećeni bizantološkim studijima. U Hrvatskoj je zanimanje za povijest Bizanta prisutno od najranijih početaka historiografije (→ Ivan Lucić, Anselmo Banduri). Djela drevnih bizantskih pisaca i kroničara koriste se za proučavanje hrvatske srednjovjekovne povijesti; → Ferdo Šišić i → Franjo Rački objavljuju njihove pojedine dijelove; → Nikola Tomašić prevodi djelo Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvom (1918). Istraživanje bizantske povijesti u hrvatskoj historiografiji uglavnom se svodilo na bizantsko-hrvatske odnose. Značajne prinose tom istraživanju dali su u svojim studijama Gavro Manojlović, Stjepan Antoljak, Ivo Goldstein, a na polju filologije Radoslav Katičić i dr.