Domicijan (latinski: Titus Flavius Domitianus), rimski car (Rim, 24. X. 51 – Rim, 18. IX. 96). Vespazijanov sin. Suvladar brata Tita. Nakon njegove smrti zavladao samostalno (81). U prvo doba svojega vladanja djelovao na unapređivanju gospodarstva i kulturnoga života, podupirao književnike i umjetnike. Pokorio Britaniju, uspješno ratovao protiv Germana (89–92), Dačana i Geta; između Dunava i Rajne podigao sustav pograničnih utvrda (limes). Ugušio vojnu urotu Antonija Saturnina u Germaniji (88–89). Potkraj života proglasio se gospodarom (dominus) i bogom (deus) te započeo s okrutnim progonima političkih neistomišljenika. Ubili ga urotnici, među kojima je bila i njegova supruga Domicija Longina. Rimski je Senat nakon njegove smrti odredio damnatio memoriae (brisanje njegova imena sa svih spomenika i uništenje njegovih kipova). U Rimskom Carstvu zatim nastupa razdoblje najvećeg uspona (razdoblje pet dobrih careva: → Nerva, → Trajan, → Hadrijan, → Antonin Pio, → Marko Aurelije).