empirizam (od grčkoga: empeiría iskustvo; engleski: empirism), filozofski smjer odnosno način filozofiranja, koji spoznajnoteoretski zastupa stajalište da je iskustvo temeljni izvor spoznaje, čime se određuju njezin domet, mogućnosti i granice. Mnogi elementi takva učenja vidljivi su i u grčkoj filozofiji, ali taj se izraz u užem smislu upotrebljava za skupinu engleskih filozofa → R. Bacona, → Th. Hobbesa, → J. Lockea, → G. Berkeleya, → D. Humea. U novije vrijeme empirizam se obnavlja u teorijama → Bečkoga kruga kao logički empirizam (ili pozitivizam). Temeljna je ideja znanosti kao logičke provjere iskustvenih doživljaja (takozvanih elementarnih iskustava), da se njezinim postupcima mogu logički i empirijski verificirati znanstvene tvrdnje. Premda su predstavnici tih usmjerenja (O. Neurath, R. Carnap, M. Schlick i dr.) postupno napuštali radikalno “antimetafizičko” usmjerenje, logički empirizam imao je znatan utjecaj na razvitak suvremene filozofije znanosti.