Karlo I. Veliki
Karlo I. Veliki (latinski Carolus Magnus, francuski Charlemagne, njemački Karl der Grosse), franački kralj i car obnovljenoga Zapadnog Rimskog Carstva (Soissons, 2. IV. 747 – Aachen, 28. I. 814). Sin → Pipina Mlađeg (Malog). U početku (768–771) vladao je zajedno s bratom → Karlmanom, a potom samostalno. Vodio je mnoge uspješne ratove (protiv Arapa, Sasa, Avara, Langobarda i Slavena) te osobno sudjelovao u više od 30 vojnih pohoda. Znatno je proširio granice naslijeđenoga kraljevstva i postao gospodarom gotovo cijele zapadne i srednje Europe; radi učvršćivanja granica osnovao je Avarsku, Furlansku i Španjolsku marku. Godine 800. okrunio se u Rimu carskim naslovom, a prijestolnicom odredio Aachen (francuski Aix-la-Chapelle). Višegodišnje sukobe s Bizantom okončao je → Aachenskim mirom (812). Državu je podijelio na upravna područja (markgrofovije), održao više saziva državnih skupština, poticao izdavanje zakona (kapitulari), uveo sustav kraljevskih vazala i obdario ih nasljednim posjedima (feudima) te omogućio stvaranje klase krupnih veleposjednika odnosno feudalaca. Iako nepismen, bio je velik poticatelj znanstvene i kulturne djelatnosti, a na svojem je dvoru okupljao vodeće znanstvenike i umjetnike (→ karolinška renesansa). Zarana je ušao u legendu i junačke spjevove (Gesta du roi). Kroničar → Einhard autor je njegova životopisa Vita Karoli Magni.