bjeloruska umjetnost. Nalazi iz mlađega kamenog (tragovi sojenica, keramika i kameni idoli) i brončanog doba (metalni nakit, kamena plastika uglavnom likovi životinja). Najstarija sačuvana crkva sv. Sofija u Polocku je iz XI. stoljeća (barokizirana u XVIII. stoljeću), romanička sv. Boris i Gleb u Kaloži iz XII/XIII., a sačuvani su i ostaci utvrđenih srednjovjekovnih gradova (Mir, Nesviž, Grodno). U XVII. i XVIII. stoljeću grade se crkve tvrđave (Sinkoviči), reprezentativne barokne (Nesviž, Grodno) i skromne drvene crkve (Žirovice) te sinagoge (Grodno). U doba klasicizma ruski arhitekti provode urbaniziciju gradova (Vicebsk, Minsk, Polock); tijekom XX. stoljeća nagla industrijalizacija potiče širenje postojećih i izgradnju novih gradova (Novopolock, Soligorsk), a u postmodernističku arhitekturu oko 1980-ih unose elemente narodnoga graditeljstva. U srednjovjekovnom slikarstvu i iluminiranim rukopisima prevladavaju bizantski utjecaji – pretežito ornamentna dekoracija jednostavnijeg i grubljeg likovnog izraza. Od XVI. stoljeća javljaju se elementi realizma i uporaba perspektive (u XVII. stoljeću istaknuti slikar ikona P. Jevsejevič). Kroz XVII. stoljeće pojavljuje se portret kao samostalna tema (tzv. parsune koje prikazuju utemeljitelje Katoličke crkve). Među slikarima XIX. stoljeća značajni su: Valentin Vanjkovič (mrtve prirode i žanr-prizori), Jan Krištof Demel (napoleonski ratovi), A. Horauski (krajolici) i Kanutas Ruseckas (pastoralni prizori). Na prijelazu XIX. u XX. stoljeće djeluju Jehuda Juri Pen, Vitold Bialynicki-Birula (žanr-prizori i krajolici) i Jakov Markovič Kruger (portreti). Sredinom 1920-ih Vicebsk postaje središte avangardne umjetnosti djelovanjem → Marca Chagalla, → Kazimira Maljeviča i → Elizera Lisickog koji tiskaju časopis Iskusstvo i utemeljuju Akademiju na kojoj se, nakon odlaska Kazimira Maljeviča (1923), zastupa socijalistički realizam (glavni predstavnici Valentin Viktorovič Volkov, E. A. Zajcev). Nakon 1980-ih mladi umjetnici prate suvremeni razvoj.