Abecedar: H

hispanofonski

hispanofonski, koji se odnosi na upotrebu španj. jezika.

Hiss, Alger

Hiss, Alger, američki diplomat (Baltimore, 11. XI. 1904 – New York, 15. XI. 1996). U diplomatskoj službi 1936–47; savjetnik američkog izaslanstva u Jalti 1945. Glavni tajnik konferencije OUN-a u San Franciscu 1945. Predsjednik Carnegieve zaklade za… Nastavi čitati

Hissar

Hissar ili HisarGissar

histamin

histamin (iz grčkoga), organska baza, biogeni amin prisutan u životinjskim tkivima. Dobiva se dekarboksilacijom → histidina. Oslobađa se kod alergija, pojačava sekreciju, širi kapilare i dr. U nekim područjima središnjega živčanog sustava djeluje kao neurotransmiter.

Histasp

Histasp, partski vladar. U vrijeme Kambiza II. (←529–←522) vladao Partijom. O. ←522. satrap u Perziji. Otac Darija I.

histerektomija

histerektomija (grč. hystera maternica, ektomein isjecati), kirurški zahvat kojim se odstranjuje maternica, najčešće zbog tumora. Može se izvesti rezom kroz trbušnu stijenku ili kroz rodnicu.

histereza

histereza (grč.), pojava u tvari koja pokazuje vremensku nepodudarnost između uzroka i učinka. Učinak obično traje i nakon prestanka uzroka. Magn. h. koja se javlja kod feromagnetskih tvari (feromagnetizam) primjer je za to. Magnetizacija se povećava s povećanjem vanj. magn.… Nastavi čitati

histerezni motor

histerezni motor, maleni sinkrotroni elektromotor namijenjen za snage od nekoliko milivata do nekoliko vata. Upotrebljava se npr. za satne mehanizme.

histerija

histerija (prema grč. hystera maternica), vrsta psihoneuroze kod koje različite duševne suprotnosti izazivaju duševne i tjelesne reakcije (neosjetljivost dijela tijela, grčevi, drhtanje, frigidnost, osjećaj gušenja, prisilni smijeh i plač, nesvijest itd.). Osobe koje boluju od histerije imaju karakteristične tjelesne simptome:… Nastavi čitati

histerosalpingografija

histerosalpingografija (grč. hystera maternica, salpinks jajovod, grafein pisati), rendgenska metoda kojom se prikazuje unutrašnjost maternice i jajovoda. Ako su jajovodi prohodni, rendgensko se kontrastno sredstvo izlijeva u trbušnu šupljinu. Najčešće se primjenjuje u istraživanju uzroka neplodnosti žene.

histidin

histidin (iz grčkoga), aminokiselina otkrivena 1896. Produkt njezine razgradnje je histamin. Histidin je sastojina mnogih bjelančevina biljnog i životinjskog podrijetla.

Histijej

Histijej (grč. Histiaios), tiranin u Miletu (u. ←493). Sudionik u pohodu perz. vladara Darija I. na Skite (←513/512); zadužen za gradnju mosta preko Dunava. Prema pisanju Herodota, nagovorio svojeg zeta Aristagoru da organizira Jonski ustanak (←500 –←494). Nakon sloma… Nastavi čitati

histofizika

histofizika (grč. histos tkivo), znanost koja fizikalnim metodama (spektralna analiza, rendgenografija, histofotometrija, razne vrste mikroskopije) proučava živu stanicu i međustaničnu tvar.

histogeneza

histogeneza (grč.), diferencijacija pojedinih vrsta tkiva; diferencijacija raznih tkiva u sastavu jednog organa.

histokemija

histokemija (grč.), grana histologije koja raznim histološkim metodama proučava kem. sastav tkiva. Djelovanjem reagensa na određeni kem. sastojak u tkivu dobiva se netopljivi obojeni spoj koji se može promatrati mikroskopijom. H. se može upotpuniti vezivanjem specifičnih obilježenih protutijela.

histokompatibilnost

histokompatibilnost (grč. histos tkivo; lat. compatibilis spojiv, skladan), stupanj podudarnosti između tkivnih antigena različitih jedinki. Antigeni tkivne podudarnosti mogu u drugom organizmu izazvati imunološku reakciju koja je gl. zapreka uspješnom presađivanju tkiva i organa.

histoliza

histoliza (grč.), razgradnja tkiva. Može biti posve prir. pojava u procesima razvoja živih organizama (npr. kod različitih razvojnih preobrazbi), ali i patološka pojava (npr. u opsežnim nekrozama ili u apscesima).

histologija

histologija (grč.), mikroskopska anatomija, znanost koja proučava najfiniju građu organizma. Osnovao ju je franc. anatom i patolog F. X. Bichat (XVIII. st.). Patološka h. (histopatologija) proučava finiju građu bolesnih tkiva odn. organa.

histoni

histoni (grč.), bazične bjelančevine vezane uz nukleinske kiseline u jezgri žive stanice. Omogućuju prvi stupanj kondenzacije kromosoma.

histoplazmoza

histoplazmoza, bolest izazvana gljivicom Histoplasma capsulatum. Do infekcije dolazi dišnim sustavom, a h. se očituje kao kronična bolest pluća. U slabije otpornih mogu biti zahvaćeni i drugi organi (tumorozne ulceracije na nosu, jeziku ili crijevima). U područjima gdje… Nastavi čitati