Hirsau, naselje i lječilište na padinama Schwarzwalda u sav. državi Baden-Württemberg, Njemačka. Od 1975. dio grada Calwa. Značajan zbog samostana s crkvom iz XI. st. koji je razvio posebnu graditeljsku školu (Hirsauer Bauschule) te kao središte klinijevskoga reformnog pokreta. (→ Cluny)
Hirsch, Judd, amer. kaz., tv i film. glumac (New York, 15. III. 1935). Velik proboj ostvario tv filmom Zakon (1974) J. Badhama, nakon čega postaje zvijezdom policijske tv serije Delvecchio (1976–77) te humorističnih serija Taxi (1978–83; dvaput… Nastavi čitati →
Hirscher, Marcel, austrijski alpski skijaš (Hallein, 2. III. 1989). Specijalist za tehničke discipline, jedan je od najuspješnijih natjecatelja u povijesti Svjetskoga kupa: rekordnih sedam puta bio je ukupni pobjednik (2012–18), po pet puta pobjednik u slalomu (2013–15., 2017–18)… Nastavi čitati →
Hirschfeld, Otto, njem. povjesničar i epigrafičar (Königsberg, danas Kaliningrad, Rusija, 16. III. 1843 – Berlin, 27. III. 1922). Prof. ant. povijesti i epigrafije na sveučilištima u Beču i Berlinu. Surađivao s Franom Bulićem. Putovao Dalmacijom… Nastavi čitati →
Hirschlanden, područje u Njemačkoj, sav. država Baden-Württemberg. Važno arheol. nalazište iz kasnoga halštatskog doba. Gomila s 15 grobova. Kip vojnika u prir. veličini s kacigom, pojasom i mačem; datira se u ←VI. st. i drži najstarijom velikom skulpturom na području s od Alpa.
Hirschsprung, Harald, dan. liječnik, pedijatar (Kopenhagen, 14. XII. 1830 – 11. IV. 1916). Opisao prirođenu aganglionozu debelog crijeva (nedostatak ganglijskih stanica u mienteričkom pleksusu stijenke debelog crijeva), koja je poslije nazvana Hirschsprungova bolest (megakolon).
Hirschvogel, Augustin, njem. slikar, grafičar i kartograf (Nürnberg, 1503 – Beč, 1553). Sljedbenik A. Altdorfera, slikar renesansnih obilježja dunavske škole, slikao na staklu, bavio se izradom keramike, emajla i grafika (bečke vedute i panorame); pisao knjiž. djela; kao geodet… Nastavi čitati →
Hirst, Damien, engl. lik. umjetnik (Bristol, 7. VI. 1965). Od 1990-ih najkontroverzniji svj. umjetnik. Gl. tema njegovih instalacija (velike staklene vitrine s uginulim životinjama u formaldehidu) i skulptura (ljudska glava optočena dijamantima, kosturi i sl.) jest smrt. Centrifugalnim postupkom… Nastavi čitati →
Hirt, Hermann, njem. jezikoslovac (Magdeburg, 19. XII. 1865 – Gießen, 12. IX. 1936). Prof. indoeur. filologije i sanskrta u Gießenu. Bavio se indoeur. poredbenom gramatikom i indoeur. starinama te njem. gramatikom. Gl. djela: Indoeuropljani (2… Nastavi čitati →
hirzutizam (lat. hirsutus dlakav) 1. Prekomjeran rast dlaka. Izraz se najčešće rabi za muški raspored dlakavosti u žena (→ hipertrihoza). 2. U nekih pasmina goveda genetski uvjetovana hipertrihoza.
his, hisis, jedanput odnosno dvaput povišen ton h, enharmonijski jednak tonovima c i cis.
His, Wilhelm, švicarski liječnik, anatom i fiziolog (Basel, 9. III. 1831 – Leipzig, 1. V. 1904). Sveučilišni profesor u Baselu i Leipzigu. Bavio se embriologijom, elektrofiziologijom srčanoga mišića, proučavao živčana vlakna, zaslužan za izradu bazelskoga… Nastavi čitati →
Hisar, arheol. nalazište s od Plovdiva, Bugarska. Tvrđava vjerojatno potječe iz VI. st. Ostaci rim. termi i starokršć. bazilike (IV–VI. st.). H. je vjerojatno istovjetan biz. Sebastopolisu (poslije Alexiopolis).
Hispania (lat.), stari naziv za Pirenejski poluotok.
hispanidad, španjolstvo; kult. i polit. pokret nastao u fašist. Španjolskoj nakon pobjede F. Franca u građ. ratu. Po njegovoj zamisli cilj pokreta bio je produbiti kulturno-jezične veze sa zemljama španj. govornog područja Lat. Amerike i Azije radi širenja polit.… Nastavi čitati →
Hispaniola, otok u skupini Velikih Antila. Otkrio ga je 1492. K. Kolumbo i nazvao La Isla Espańola. Ukupna površina 76 192 km2, pri čemu z dio otoka ulazi u sastav Republike Haiti, a i dio u… Nastavi čitati →
hispanistika (njem. iz lat.), dio romanistike; bavi se proučavanjem španj. jezika i književnosti kako u Europi tako i u Lat. Americi (os. hispanoamer. književnosti).
hispanizam (španj.), jezična konstrukcija specifična za španj. jezik; također riječ iz španjolskog koja je kao posuđenica ušla u drugi jezik (npr. gerila, gavota, gitara itd.).
hispanofonske zemlje, zemlje čiji stanovnici govore španjolski. Ima ih oko 20-ak (najviše u Lat. Americi). O. 400 mil. ljudi govori španj. jezikom.
