Herkulanej (lat. Herculaneum), ant. grč. grad u Napuljskome zaljevu, stradao (←79) kad i Pompeji od erupcije Vezuva. Nađena je i knjižnica s mnogobrojnim tekstovima grč. filozofa.
Herlin, Friedrich, njemački slikar (Rothenburg ob der Tauber, oko 1430 – Nördlingen, oko 1500). Značajan član slikarske obitelji Herlin. Slikao u strogim ikonografskim shemama višekrilne oltare i oltarne slike pod utjecajem holandskoga slikarstva.
herma (grč. Hermai, lat. hermae), u ant. kiparstvu, glava božanstva (obično boga Hermesa, zaštitnika putova i trgovaca, poslije čuvenih osoba ili pokojnika) smještena na kameni četverokutni stup; služile kao miljokazi. Postoje h. s dvama licima (rim. Janus), čak i tricefalne.
hermafrodit (od imena Hermafrodit), dvospolac; rijedak genetski poremećaj razvoja spolnih organa koji rezultira ujedinjenjem jajnika i testisa u jedan organ (ovotestis) ili oni mogu biti odijeljeni na različitim mjestima. Vanj. spolni organi mogu biti potpuno ženski, ili potpuno muški; hermafroditizam dvospolnost.
Hermafrodit (grč. Hermaphróditos), u grč. mitologiji, sin Hermesa i Afrodite; lijep dječak s kojim se združila nimfa Salmakida kada se okupao u njezinu izvoru, te je tako H. postao biće koje ujedinjuje oba spola.
Hermagora iz Ampfipola, grč. filozof (←III. st.). Stoik, Persejev učenik, polemičar. Djela: Antikinik; O mudrijanju, protiv akademičara, O nezgodama.
Hermagora iz Temna, grč. retor (Temno u Miziji, ←II. st.). Napisao udžbenik retorike u 6 knjiga, koji se zbog sistematičnosti često koristio u rim. školama. Proveo reformu sudskoga govorništva, bavio se problemom interpelacije te jasno definirao učenje o četirima… Nastavi čitati →
Herman Dalmatin (Hermannus Dalmata, Sclavus, Secundus, De Carinthia), hrv. znanstvenik, filozof i prevoditelj (o. 1110 – nakon 1143). Rođen u središnjoj Istri. Studirao u Chartresu i u Parizu (1130–1135). Na putovanju Bliskim istokom upoznaje arap. znanost i književnost. Od 1138.… Nastavi čitati →
Herman II. Celjski → Celjski
Herman, Oskar, hrvatski slikar i grafičar (Zagreb, 17. III. 1886 – Zagreb, 18. I. 1974). Učenik A. Ažbea i H. von Habermanna; slikar münchenskoga kruga koji označuje početak hrvatskoga modernog slikarstva. U početku primjenjuje tonsku… Nastavi čitati →
Herman, Woodrow Charles (zvan Woody), američki jazz klarinetist, saksofonist i pjevač (Milwaukee, 16. V. 1913 – West Hollywood, 29. X. 1987). Godine 1936. osnovao vlastiti sastav (The Band That Plays The Blues, poslije The Woodchoppers –… Nastavi čitati →
hermandad (španj. bratstvo), naziv za srednjovj. savez španj. gradova, ustrojen radi održavanja javnog reda i progona razbojnika. Spominje se od XII. st.; sred. XIII. st. osnovan je u Aragonu i 1282. u Kastilji, koji se 1295. spojio s h. iz… Nastavi čitati →
Hermann Billung, saski vojvoda (? – Quedlinburg, 27. III. 973). Oton I. imenovao ga je 936. markgrofom na Labi protiv Slavena i Danaca. Skršio pobunu saske vlastele. Imenovan vojvodom. God. 955. ugušio ustanak polapskih Slavena protiv Franaka.
Hermann iz Reichenaua (Hermannus Contractus/Herman Hromi), njemački ljetopisac, matematičar, astronom, skladatelj i pjesnik (Saulgau, Švapska, 18. VII. 1013 – Reichenau, 24. IX. 1054). Redovnik u benediktinskome samostanu u Reichenauu. Autor Ljetopisa (Chronicon) koji opisuje događaje od rođenja… Nastavi čitati →
Hermann von Salza, veliki meštar njemačkoga viteškog reda (? Langensalza, oko 1162 – Salerno, 20. III. 1239). Odvjetak niže plemićke obitelji iz Tiringije. Veliki meštar njemačkoga viteškog reda 1210–39. Preusmjerio vojnu djelatnost svojega reda iz Palestine na… Nastavi čitati →
Hermans, Willem Frederik, nizozemski književnik (Amsterdam, 1. IX. 1921 – Utrecht, 27. IV. 1995). Jedan od najistaknutijih nizozemskih prozaika nakon II. svjetskoga rata. Posebno se istaknuo romanima, među kojima se izdvajaju Akacijine suze, Damoklova tamna komora, Nikada više spavati.
Hermas (Herma), starokršć. pisac, apostolski otac (II. st.). Autor Pastira, poznatoga starokršć. spisa, zapravo sažetak kršć. učenja o ćudoređu.
hermeneutika (iz grčkog: hermeneutikè téhne vještina tumačenja), metoda tumačenja raznih tekstova koja se razvila u teološkoj disciplini zvanoj → egzegeza kroz interpretaciju biblijskih i ranokršćanskih zapisa. U filozofiji umijeće tumačenja i razumijevanja, kod Aristotela metodički postupak kojim se dobiva uvid… Nastavi čitati →
