istroromanski jezik → istriotski jezik
Istrorumunji, etnička skupina, aromunski Vlasi kompaktno naseljeni u XVI. st. u nekoliko istarskih sela na obroncima Učke i Ćićarije; uglavnom asimilirani. Jezični tragovi očuvani do najnovijeg vremena.
istrorumunjski, pov. dijalekt rum. jezika kojim govore potomci Vlaha, doseljenih potkraj XV. st., u nekim selima jz od Učke i na Ćićariji.
Istros (grč.), ant. naziv za r. Dunav.
Istvánffy, Miklós, ugarski državnik i povjesničar (Kisasszonyfa, kraj Pečuha, 8. XII. 1538 – Vinica, kraj Varaždina, 1. IV. 1615). Sudionik ratova protiv Turaka; obnašatelj visokih državnih dužnosti. Od 1581. do 1608. zamjenik ugarskoga palatina. Gorljiv… Nastavi čitati →
Isus Krist, prema kršćanskom vjerovanju, Sin Božji, njegov poslanik, Spasitelj i Otkupitelj svijeta; prema Novom zavjetu, pov. ličnost Isus (Betlehem, o. ←4 – Jeruzalem, 30) rođen je kao sin Božji od bezgrješne djevice Marije, kojom se oženio tesar… Nastavi čitati →
Isus Sirah (pr. ime Simeon ben Yeshua ben Eleazar ben Sira), pismoznanac iz Jeruzalema (Jeruzalem, potkraj ←III. st. – prva pol. ←II. st.). Sastavljač zbirke mudrih hebrejskih izreka (Knjiga Sirahova, poznata kao Eklezijastik, stari hrvatski naziv Crkvenica… Nastavi čitati →
isusovci (jezuiti, Družba Isusova), u Kat. crkvi, klerički (svećenički) red koji je osnovao sv. Ignacije Loyola i potvrdio 1540. papa Pavao III. pod imenom Družba Isusova. Polazište reda, nutarnja osobna obnova u svrhu služenja bližnjemu i Crkvi, zacrtao je… Nastavi čitati →
iščašenje ili luksacija, naglo i nasilno iskakanje kosti iz normalna položaja koji oblikuje zglob. Može biti prirođeno, patološko ili uzrokovano traumom.
iščašenje kuka, jedna od najvažnijih prirođenih anomalija lokomotornog sustava, češća u ženskog spola. Nastaje zbog slabije razvijenog zgloba kuka. Uzrokuje poremetnje u gibljivosti zgloba kuka i tipičan način šepanja, tj. naginjanje trupa na opterećenu nogu. Dijagnozu treba postaviti što… Nastavi čitati →
Išim (kazaški Esil), r. u sjev. Kazahstanu i zap. dijelu az. Rusije (oblasti Omsk i Tjumen’), duga 2450 km, površina porječja 144 000 km2. Nivalni režim opskrbljivanja tekućice. Jedan od najvećih pritoka sustava rijeke Ob. Izvire u… Nastavi čitati →
Išimbaj, grad u zap. Rusiji u republici Baškortastanu; 69 800 st. Smješten uz Belayu (Bijelu) rijeku. Jedan od najstarijih centara naftne industrije u regiji Volga-Ural u kojoj se nafta počela eksploatirati 1932. Prva rafinerija izgrađena je 1936. Naslage… Nastavi čitati →
Ištar, u religiji Mezopotamije, božica plodnosti i ljubavi. Akadska I. dvojnica je zapadnosemitske božice Astarte, a poistovjećuje ju se i s Inanom, sumeranskom božicom. Čini zvjezdanu trijadu s bogom Sunca (Šamaš) i bogom Mjeseca (Sin); također Trojna božica Mjesec.… Nastavi čitati →
Itabira, grad u brazilskoj državi Minas Gerais, 100 km sjeveroistočno od Belo Horizontea;
109 783 stanovnika (2010). Naselje osnovali kopači zlata u XVIII. stoljeću, status grada od 1848. Okolno područje bogato željeznom rudom. Čeličana.
itabirit, sedimentna ili metamorfna formacija bogata željezom koja se sastoji ugl. od hematita i kremena. Naziv i. koristi se i za hematitno-kvarcne škriljevce.
Itabuna, grad u jugoistočnom dijelu brazilske savezne države Bahia; 204 667 stanovnika (2010). Gusto naseljen (432,2 st./km2). Smješten na rijeci Cachoeiri, samo 53 m nad morem. Status grada od 1910. Trgovačko središte za bogatu stočarsku… Nastavi čitati →
itacizam, novogrčki izgovor slova eta kao i (ranije se izgovaralo kao e; npr. Atena–Atina).
Itacoatiara (nekadašnji naziv Serpa), grad na SI sav. države Amazone na SZ Brazila; 49 600 st., 180 km i od Manausa, gl. grada sav. države. Smješten na sjev. obali Amazone nizvodno od ušća Madeire u Amazonu. Važno arheol. nalazište.
Itagaki, Taisuke, japanski političar (Kochi, 21. V. 1837 – Tokyo, 16. VII. 1919). Sudionik revolucije 1867–68. Carev tajni savjetnik (1871–73), ministar za javne poslove (1878) i ministar unutarnjih poslova (1880, 1898). Godine 1881. osnovao prvu političku… Nastavi čitati →
