Kalat Siman (arapski Qal‘at Sim‘ān), ruševine ranokršćanskoga samostanskoga kompleksa i hodočasničkoga odredišta s kraja V. st., nedaleko od Alepa, u sjevernoj Siriji. Nastao je na mjestu gdje je od 422. do svoje smrti 459. na stupu živio eremit… Nastavi čitati →
Kalatozov, Mihail (pravim prezimenomKalatozišvili), gruzijski i sovjetski filmski redatelj i snimatelj (Tbilisi, 28. XII. 1903 – Moskva, 26. III. 1973). Autor iznimno izražajnoga vizualnog stila, afirmirao se početkom 1930-ih godina, da bi međunarodno relevantan status stekao Zlatnom palmom… Nastavi čitati →
kalavost, svojstvo minerala da zbog djelovanja sile puca duž ravnih površina usporednih s mrežnim ravninama.
Kalbi, al-, arap. pisac (Kufa, ? – Kufa, o. 820). Napisao o. 150 dijela, a najpoznatije su mu knjige o idolima (krivovjerju), arap. uzorima i podrijetlu konja.
kalcedon (prema grčkome gradu Kalcedonu), kriptokristalni agregat → kremena (kvarca) koji se razvio u grozdastim, sigastim i bubrežastim formama; čist bijele boje, većinom obojen od primjesa, svijetlo do tamnosmeđ (sard), crvenosmeđ (jaspis), crven (karneol), zonalan i različito obojen… Nastavi čitati →
Kalcedon, trg. grad u drevnoj Bitiniji na ulazu u trački Bospor. Utemeljili su ga poč. ←VII. st. Megarani. Pod vlašću Perzijanaca; potom u Atičkome pom. savezu; od ←197. slobodan grad povezan s Rimom. God. 258. pustoše ga Goti; u… Nastavi čitati →
kalcedonski credo, crkv. nauk o dvojnoj, božanskoj i čovječjoj naravi Krista, usvojen na Kalcedonskom saboru 451. na kojem su, uz nazočnost izaslanika pape Leona I., carigradskom patrijarhu priznata ista prava kao i rim. biskupu.
kalceolarija (cipelica ili papučica) (Calceolaria), južnoamer. biljni rod, iz por. strupnikovica (Scrophulariaceae), s više od 200 vrsta; uzgaja se kao ukrasna biljka žutih, bijelih i crvenih cvjetova (npr. C. arachnoidea iz Čilea i C. crenatiflora s otoka Chiloé).
kalciferol, vitamin D2, antirahitični vitamin koji se nalazi najviše u ribljem ulju. Važan za izgradnju kostiju. Nastaje djelovanjem Sunčanih zraka na kožu.
kalcifikacija (lat.) 1. Ovapnjenje; patološki proces u kojem se kalcijeve soli nakupljaju u stanicama ili međustaničnim prostorima. Najčešće se događa u odumrlim stanicama (distrofična k.) ili u zdravim tkivima zbog oslobađanja velikih količina kalcija iz kosti (metastatska k.). 2.… Nastavi čitati →
kalcij (latinski: calx vapno), znak Ca, kemijski element iz skupine alkalnih kovina (II-A skupine periodnog sustava elemenata), redni broj 20, relativna atomska masa 40,08. Mekana, srebrenkasta kovina prvi put izolirana 1808. (H. Davy). Na zraku brzo oksidira. Kalcij je… Nastavi čitati →
kalcinacija (kalciniranje), proces odstranjivanja kristalne vode iz kristaliziranih soli s pomoću zagrijavanja. Također, žarenje pri kojem dolazi osim dehidriranja i do kem. promjena tvari.
kalcit (njem.), mineral, CaCO3; kristalizira u heksagonskom (trigonskom) sustavu, jedan od najrasprostranjenijih minerala na svijetu, dolazi u gotovo svim geol. sredinama, važan petrogeni mineral (→ vapnenac, → mramor, → karbonatit); kristali izrazito bogati formama (o.… Nastavi čitati →
kalcitonin (lat.), hormon što ga luče parafolikularne stanice štitne žlijezde. Smanjuje koncentraciju kalcija i fosfata u krvi djelujući na kosti i bubrege.
Kalckreuth, Leopold von, njem. slikar i grafičar (Düsseldorf, 15. V. 1855 – Eddelsen, 1. XII. 1928). U poč. pretežito sivim tonovima slika naturalističke prikaze iz seljačkoga života, potom impresionističke svijetle krajolike i alegorijske kompozicije (Put u život).
Kalda, Lav (Leo) (pravim prezimenom Katz), češki i hrvatski arhitekt (Bílovec, kraj Ostrave, 10. IX. 1880 – Zagreb, 10. X. 1956). Završio graditeljsku školu u Brnu, od 1898. radi u Zagrebu, studira u Beču i 1908. u Zagrebu osniva… Nastavi čitati →
Kaldeja (asirski Kaldu; babilonski Kasdu; hebr. Kašdim), ant. ime za jugoist. područje Mezopotamije. O. ←1000. nastanjuju ga Kaldejci i ondje utemeljuju više državica, koje su vodile neprekidne ratove s Asircima i Babiloncima. God. ←626. njihov vladar Nabopolasar… Nastavi čitati →
Kaldejska crkva, potječe od nekadašnje sljedbe kaldejskih nestorijanaca iz Mezopotamije koji su se sjedinili s Kat. crkvom (1553). Vezu s Rimom uspostavili su još u XIII. st. po franjevačkim i dominikanskim misionarima. Pripada joj o. 300 000 katolika… Nastavi čitati →
kaldejski jezik, zastario naziv za bibl. aramejski jezik. Također, u starijoj lingvističkoj literaturi, zastario naziv za urartski.
kaldera (španjolski: kotao), manje ili više kružna depresija vulkanskoga podrijetla; razlikuju se kaldere nastale eksplozijom, kolapsom i erozijom.
