Konopnicka, Maria (pseud. Jan Sawa), polj. književnica (Suwałki, 23. V. 1842 – Lavov, Bjelorusija, 8. X. 1910). God. 1890. prognana iz Rusije. Živjela u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Kao pjesnikinja inspirirala se domoljubljem, nar. poezijom i folklorom (zbirke… Nastavi čitati →
konotacija (lat.) 1. Značenje što ga u određenom kontekstu dobiva neka riječ ili izričaj; upućivanje uz primarno i na sekundarna značenja. 2. U logici skup svih obilježja koja se smatraju bitnima za značenje termina.
Konotop, grad u oblasti Sumy, sjev. Ukrajina; 98 tis. st. Osn. 1652. kao utvrda na granici prema Poljskoj. God. 1780. dobiva status grada. Izgradnjom želj. pruge poč. XX. st. počinje ubrzani razvoj.
Konovalov, Mihail Ivanovič, rus. kemičar (Buduhino, Jaroslavska oblast, 13. XI. 1858 – Kijev, 25. XII. 1906). Prof. u Moskvi i Kijevu. Našao metodu separacije i čišćenja naftena. Ispitivao svojstva kavkaske nafte.
Konrad I., njem. kralj (? – ?, 23. XII. 918). Franački vojvoda. Nakon gašenja njem. loze Karolinga, izabran (911) za njem. kralja. Vodio mnogobrojne ratove s Dancima, Mađarima i Slavenima. Nastojao održati tradiciju snažne sred. kralj. vlasti. U… Nastavi čitati →
Konrad II., njem. kralj (o. 990 – Utrecht, 4. VI. 1039). Sin grofa Henrika od Speyera. Po ženskoj liniji potomak rim.-njem. cara Otona I. Okrunjen za njem. kralja 1024; od 1027. rim.-njem. car. Proširio njem. posjede na dio… Nastavi čitati →
Konrad III., njem. kralj (?, 1093 – Bamberg, 15. II. 1152). Sin švapskoga vojvode Fridrika I. Naslov švapskoga vojvode obnašao od 1116. Isprva protukralj Lotaru III. (1127–35). Nakon njegove smrti (1137) okrunjen (1138) za njem. kralja. Utemeljitelj njem.… Nastavi čitati →
Konrad IV., njemački kralj (Andria, Apulija, 25. IV. 1228 – kraj Lavella, 21. V. 1254). Sin cara → Fridrika II. Još za očeva života okrunjen za njemačkoga kralja (od 1237). Kralj Sicilije od 1251. Iste godine… Nastavi čitati →
Konrad od Mazovije, poljski udjelni knez (1187. ili 1188 – 31. VIII. 1247). Vladao u Kujaviji i Mazoviji (od 1202) i u Krakovu (1229–32, 1241–43). Uz pomoć njemačkoga viteškog reda vodio uspješne ratove s Prusima. Godine 1226. pozvao… Nastavi čitati →
Konrad von Soest, njem. slikar (Dortmund, o. 1370 – Dortmund, 1422). Pod utjecajem burgundskoga slikarskoga kruga profinjenim koloritom slikao oltarne kompozicije (npr. u crkvi sv. Nikole u Bad Wildungenu).
Konrad von Würzburg, njemački pjesnik (Würzburg, između 1220. i 1230 – Basel, 31. VIII. 1287). Predstavnik poznoga dvorskog pjesništva i jedan od najistaknutijih majstora pjevača (Meistersingera). Pisao lirske i poučne pjesme te dvorske junačke epove. Važnija djela:… Nastavi čitati →
Konrád, György, mađarski književnik (Debrecen, 2. IV. 1933 – Budimpešta, 13. IX. 2019). Bio je socijalni radnik, a nakon 1973. se profesionalno bavi književnošću. Pozornost svjetske književne javnosti privukao romanesknim (Posjetitelj, 1969) i esejističkim (Put inteligencije… Nastavi čitati →
Konrad, Maksimilijan, hrvatski elektroničar (Zagreb, 21. VIII. 1924 – Zagreb, 5. VII. 1980). Diplomirao na Elektrotehničkom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu 1949, usavršavao se u Velikoj Britaniji i SAD-u. U Zagrebu radio u Institutu za atomsku fiziku… Nastavi čitati →
Konradin (Konrad V., Konrad Mlađi), švapski vojvoda (Wolfstein, Švapska, 25. III. 1252 – Napulj, 29. X. 1268). Sin njemačkoga kralja → Konrada IV. Kada je papa Klement IV. dao Siciliju u feud → Karlu I.… Nastavi čitati →
konscijencijalizam (prema lat. conscientia svijest, savjest), jedan od naziva za filoz. teoriju subjektivnog idealizma koja poriče postojanje objektivnog svijeta, te tvrdi da su podaci iz svijesti jedina stvarnost.
konsekracija (lat.), 1. U ant. Rimu čin kojim se umrli car po odluci Senata uvrštavao među bogove ili čin kojim je Senat predao neku stvar ili mjesto bogovima, ili kada se neko božanstvo proglašavalo drž. bogom. 2. U srednjovj. kršćanstvu,… Nastavi čitati →
konsekutivan (lat.) 1. Koji slijedi, koji proizlazi, koji je na redu; sljedeći. 2. U logici, konsekutivne oznake, oznake pojma koje slijede iz prvotnih (konstitutivnih). 3. lingv Rečenica, riječ, oblik koji izražava posljedicu; konsekutivna rečenica, posljedična rečenica; konsekutivno prevođenje,… Nastavi čitati →
konsenzualni ugovor, ugovor zaključen samim usmenim sporazumom ugovaratelja, možebitna predaja stvari ne spada u akt zaključenja ugovora, nego predstavlja njegovo izvršenje.
konsenzus (lat.) 1. Suglasnost, volja stranaka koje se odnose na isti objekt, a očitovane su radi zaključenja ugovora. Za postojanje nekih ugovora dovoljan je već sam konsenzus, dok je za ostale potreban poseban, najčešće pisani oblik. 2. Jednoglasna odluka na… Nastavi čitati →
konsignacija (lat.), posao u kojem vlasnik robe (konsignant) šalje robe svojem zastupniku (konsignataru) radi osnivanja skladišta s kojega će zastupnik ili komisionar prodavati tu robu za račun vlasnika. Do trenutka prodaje roba je vlasništvo konsignanta. Konsignatar plaća samo dio robe… Nastavi čitati →
