psiha (grčki: Psykhé), jedan od grčkih naziva za ljudsku dušu. S vremenom postao glavni religijski i psihologijski naziv za čovjekov nutarnji život. Aristotel izjednačuje psihu s pojmom život (bios), a Rimljani je prevode riječju anima, zadržavajući… Nastavi čitati →
psiha (talijanski: psiche), veće pokretno zrcalo koje je ugrađeno u toaletni stolić.
psihastenija, oblik psihoneuroze koji se očituje osjećanjem tjeskobe, nesigurnosti, sumnje u vlastite sposobnosti, fobijama i opsesijama. Prema franc. psihologu P. Janetu (1859–1947), bitna je oznaka psihastenije slabljenje pažnje i volje koje omogućuju normalnom čovjeku uključivanje u život sredine i… Nastavi čitati →
Psihe ili Psiha (grčki: Psykhé), u antičkoj mitologiji, lijepa kraljevna poznata osobito iz djela Metamorfoze ili Zlatni magarac rimskoga pisca → Lucija Apuleja. Najmlađa i najljepša od triju kćeri kraljevskoga para, izazvala je Afroditinu zavist koja… Nastavi čitati →
psihedelici (grč.), phihodelici, psihodisleptici, halucinogeni, skupina psihotropnih lijekova koji uzrokuju mentalne fenomene, os. spoznajne i osjetne prirode. U zdravih osoba stvaraju fenomene nalik onima koji se nalaze u duševnih bolesti. Klasični p. dobivaju se iz nekih biljaka i gljiva (LSD,… Nastavi čitati →
psihijatrija (grč.), grana medicine koja se bavi nastankom, razvojem, očitovanjem i liječenjem duševnih bolesti, kao i rehabilitacijom i zaštitom duševnog zdravlja. Suvr. p. promatra bolesnika i njegovu bolest u sklopu sredine i odnosa bolesnika i okoline. U liječenju se koristi… Nastavi čitati →
psiho- (grč.), predmetak koji u složenicama označava da se što odnosi na dušu, duševno stanje ili da utječe na psihu.
psihoanaliza (grč.), smjer u psihologiji i psihoterapijska metoda liječenja neuroza i drugih psih. poremećaja na temelju slobodnih asocijacija u procesu ispitivanja. Osnovao ju je bečki liječnik S. Freud, a temelji se na pojmu podsvijesti, ulozi seksualnog nagona (libido) u razvoju… Nastavi čitati →
psihodrama, u psihoterapiji, metoda liječenja duševnih bolesti. Sastoji se u tome da se pred bolesnikom, pod vodstvom psihijatra, izvode scene iz neke drame ili recitacije iz nekog knjiž. djela u kojima bolesnik može prepoznati vlastiti problem. I sam bolesnik… Nastavi čitati →
psihofarmaci (grč.), kem. tvari koje djeluju na psih. funkcije čovjeka. To su neuroleptici, antidepresivi, trankvilizanti i psihostimulansi. Osim neospornog terapijskog utjecaja, mnogi p. imaju niz nuspojava zbog djelovanja na druge moždane strukture od onih koje nadziru psih. funkcije
psihofarmakologija (grč.), dio farmakologije koji proučava djelovanje lijekova na psihol. funkcije, ponašanje i stanje svijesti. Uključuje biokem., farmakološke, fiziološke i psihijatrijske spoznaje.
psihofizika (grč.), naziv za istraživanja graničnih područja psihologije i fizike (dijelom i fiziologije), a cilj im je utvrditi pravilnosti u odnosima između fiz. fenomena kao podražaja i psih. doživljaja kao reakcija na te podražaje. Ugl. je usmjerena na osjetne doživljaje.… Nastavi čitati →
psihofiziologija (grčki: psychē duh; duša, fýsis priroda, logos riječ; znanost), grana psihologije koja istražuje odnose između duševnih i tjelesnih pojava; tumačenje fizioloških osnova psihičkih procesa; fiziološka psihologija. Koristi se spoznajama iz raznih znanstvenih disciplina, kao što su neuroanatomija,… Nastavi čitati →
psihogen, naziv za pojavu koja proizlazi iz psih. uzroka. Predstavlja uzroke, razvoj i tijek bolesti ili simptoma koji se pojavljuju pod psih. utjecajima. Psihogeno označava ono što je u čovjekovu organizmu uzrokovano psihički, a ne tjelesno, organski. Pojam se… Nastavi čitati →
psihokineza (grčki: psychē duh; duša, kínesis kretanje) 1. Parapsihička pojava u kojoj medij utječe na neki predmet, blizak ili udaljen, tako da ga može pokretati, micati (telekineza). Te su pojave eksperimentalno istraživali, među ostalim, Joseph Banks Rhine u… Nastavi čitati →
psihokirurgija (grč.), nekoć popularna neurokirurška disciplina koja je zastupala kirurški pristup u liječenju duševnih bolesnika. Najčešće su se izvodili zahvati na mozgu (lobotomija) i autonomnom vegetativnom sustavu (simpatektomija). Danas su takvi zahvati napušteni zbog mogućnosti liječenja djelotvornim psihofarmacima.
psiholog (grč.), stručnjak koji se bavi psihologijom u istraživanju ili nastavi, bilo primjene u praksi, kao što su industrijski, škol., klinički, prometni p. itd. Veći dio psihologa zaposlen je kod nas u praksi (klinike, bolnice, škole, ind., vrtići, vojska i… Nastavi čitati →
psihologija (grčki: psychē duh; duša, logos riječ; znanost), znanost koja istražuje ljudsko ponašanje, čovjekove psihičke procese i psihičke osobine te mišljenje. Sama riječ psihologija potječe s početka XVI. stoljeća, nalazi se u naslovu izgubljena djela Marka Marulića Psichiologia de… Nastavi čitati →
psihologija kriminala, primijenjena psihologija u pravosuđu, os. u sudskim (kaznenim) postupcima; naziva se i kriminalistička p., forenzička p. Svoje početke ima na prijelazu iz XIX. u XX. st. i jedna je od najstarijih grana primijenjene psihologije. Otada se provode… Nastavi čitati →
psihologija reklame, ili p. gosp. promidžbe, nastala u uvjetima kapitalističke tržišne konkurencije, osobit procvat doživjela o. 1950. u SAD-u. Bavi se psihologijom potrošača, kao percepcijom promidžbenih ponuda i programa, motivacijom potrošača, odlukom o kupnji itd. Istražuje promidžbene poruke (razumljivost,… Nastavi čitati →
