odgovornost, savjesno obavljanje dužnosti; preuzimanje obveze i dužnosti u obavljanju nekog posla; obveza osobe kojoj je povjeren određen djelokrug poslova da te poslove obavi na propisan i zadovoljavajući način. Moralna o., obveza poštovanja moralnih normi i načela u obavljanju… Nastavi čitati →
odijevanje, zaštićivanje čitavoga tijela ili pojedinih njegovih dijelova raznovrsnim pokrivalima od prir. i umjetnih tvari. Nastalo iz čovjekove potrebe da zaštiti tijelo od vanj. klimatskih djelovanja, što je utjecalo na osnovni oblik odjeće i uporabu materijala. Tako drevni narodi… Nastavi čitati →
Odilon Clunyjski, sv., crkveni obnovitelj (Mercoeur, Auvergne, o. 962 – Souvigny, kraj Moulinsa, 31. XII. 1048). Benediktinac, od 994. opat u Clunyju, voditelj clunyjevske reforme, izgradio velik savez benediktinskih samostana. Vrlo utjecajan u tadašnjoj Crkvi i duhovni… Nastavi čitati →
Odin (staronord. Oðinn, južnogerm. Wodan, staroengl. Woden), vrhovno božanstvo u germ. mitologiji, bog smrti, oluje, rata i dr. Vrhovni gospodar nad pobjedom i porazom koji uzima pale junake k sebi u Valhalu. Sa ženom Frejom imao je sinove Donara, Baldra,… Nastavi čitati →
Odington, Walter, engl. astronom i glazb. teoretičar (rano XIV. st.). Vjerojatno benediktinac, djelovao u Oxfordu. Napisao raspravu De speculatione musicae, važnu za povijest srednjovj. glazbe (obrađuje proporcije, njihovu primjenu na intervale, tonske rodove, nazive nota, gradnju orgulja, zvona,… Nastavi čitati →
Odisej (grč. Odysseús), u ant. mitologiji, kralj na otoku Itaci, sin Laertov (prema Homeru) ili Sizifov (prema grč. tragičarima, Vergiliju i Ovidiju), muž Penelopin i otac Telemahov. Deset je godina proveo u Trojanskom ratu, u kojem se isticao mudrošću,… Nastavi čitati →
Odiseja, starogrč. ep pripisan Homeru, u kojem se prikazuju desetogodišnja lutanja i pustolovine Odiseja na povratku iz Trojanskog rata na Itaku. Za razliku od Ilijade, nije ratnički ep, jer prikazuje svijet mornarskih pustolovina i obiteljski život, postavljajući drugačiji… Nastavi čitati →
odium (lat.), mržnja, omraženost; odvratnost; neprijateljstvo, nesklonost. Odiozan, omražen, mrzak; odbojan, odvratan.
odlikovanja (odličja), priznanja za zasluge ili pothvate izvršene u ratu ili miru u voj. i civilnoj službi, odn. priznanja namijenjena isključivo predsjednicima ili vladarima prijateljskih država. Podjeljuju ih vrhovne drž. vlasti. Imaju ponajprije moralni i počasni značaj, premda neka… Nastavi čitati →
odnos ili relacija (lat.), veza između dvaju ili više predmeta, bića; jedna od temeljnih kategorija mišljenja. Prema Aristotelu, o. je jedna od kategorija koja označuje vezu supstancije prema nekom drugom biću. Ontološki shvaćeno o. može biti bilo koja veza među… Nastavi čitati →
Odoakar (Odovaker, Odovakar), rim. vojskovođa i kralj Germana u Italiji (?, o. 434 – Ravenna, 15. III. 493). Podrijetlom iz Norika (Skir). Rim. vojnik od o. 470, brzo napredovao u voj. karijeri. Vođa germ. vojnika u rim.… Nastavi čitati →
odoljen (Valeriana) ili valerijana, biljni rod trajnih zeleni iz por. odoljena (Valerianaceae). Maleni sulatični cvjetovi skupljeni su u cvatove. Podzemni dijelovi običnog o. sadrže eterična ulja te se ekstrakti i tinkture rabe kao sedativ (napose kod nervoze srca)… Nastavi čitati →
odoljeni (Valerianaceae), biljna por. dvosupnica (Dicotyledones). Cvjetovi su u sastavljenim cvatovima, plod je oraščić. U nas su najrasprostranjeniji odoljen, matovilac i mavonj.
odontologija (grč.), zubno liječništvo, grana medicine koja se bavi zubima, njihovim liječenjem, prevencijom zubnih bolesti i nadomještavanjem zuba. Danas je uklopljena u širi pojam stomatologije.
odontom (grč.), mana razvoja, bliska benignom tumoru, nastaje zbog nepravilno razvijenih zubnih zametaka. Sastoji se od kalcificiranih zubnih tkiva (dentina, cakline, cementa). Najčešće lokaliziran u čeljusnoj kosti.
odontopteris (grč.), fosilna primitivna biljka sjemenjača iz skupine Pteridospermae. Potječe iz razdoblja karbona. Ostaci nađeni i u Lici.
Odorik iz Pordenona, bl., franjevački misionar, putopisac (Pordenone, kraj Udina, o. 1265. ili o. 1286 – Udine, I. 1331). Poslan u misije u Aziju 1314. Isprva djelovao u Armeniji i Perziji, preko Indije i morskim putom stigao… Nastavi čitati →
Odra (njem. Oder), rijeka u Češkoj i Poljskoj, duga 912 km (740 km u Poljskoj), porječje 119 000 km2 (90% u Poljskoj). Izvire u gorju Hrubý Jeseník (dio Sudeta) blizu Olomouca u Češkoj. Teče kroz Češku prema SI,… Nastavi čitati →
Odra, rijeka u sr. Hrvatskoj, lijevi pritok Kupe, duga 83 km, porječje 604 km2. Nastaje od dvaju izvorišnih krakova: Kosnice i Lomnice. Većim dijelom teče usporedno sa Savom. U Kupu se ulijeva kraj sela Odre u blizini… Nastavi čitati →
Odra-Nisa, linija, granična crta između Poljske i Njemačke utvrđena dogovorom velikih sila u Potsdamu, 2. VIII. 1945. Potsdamskim sporazumom utvrđena je crta koja ide z od grada Szczecina duž rijeka Odre i Nise do grada Zittaua na… Nastavi čitati →
