Orderik Vitalis (latinizirano Ordericus Vitalis), normanski kroničar (Atcham, kraj Shrewsburyja, 16. II. 1075 – Saint-Évroult, Normandija, 3. II. 1142). Redovnik opatije Saint-Évroult (od 1085). Autor djela Crkvena povijest, osobito dragocjenog za razdoblje njegova vremena, za… Nastavi čitati →
Ordin-Naščokin, Afanasij Lavrentjevič, rus. državnik (pokrajina Pskov, o. 1605 – manastir sv. Ivana Evanđelista, kraj Pskova, 1680/81). Djelovao u doba careva Mihaela (1613–45) i Alekseja I. Mihajloviča (1645–76). Započeo polit. karijeru kao diplomat cara Mihaela. U vanj. politici težio… Nastavi čitati →
ordinacija (lat.) 1. U Kat. crkvi i ist. crkvama, svećeničko ređenje; jedan od sakramenata. U evangeličkim crkvama, liturgijski obred uvođenja u pastorsku službu. Nema sakramentalnog značaja, a podjeljuje se ređeniku u svečanoj liturgiji molitvama i polaganjem ruku. 2. Radna prostorija,… Nastavi čitati →
ordinaran (lat.) 1. Redovit, normalan. 2. Najobičniji, svagdanji, prosječan. 3. Najniže vrste, vulgaran, prost, nepristojan.
ordinarij (lat.), u Kat. crkvi, službenik koji po zvanju i položaju obnaša redovitu crkv. vlast na određenom teritoriju. Može biti mjesni, kao papa za čitavu Crkvu, dijecezanski biskup za biskupiju, opat, vikar za svoje područje itd., i osobni, kao viši… Nastavi čitati →
ordinarijat (lat.), u Kat. crkvi, ured ordinarija, tj. onoga koji obnaša višu redovitu jurisdikciju. Naziv se proteže ne samo na biskupa, nego i na druge osobe i ustanove koje sudjeluju u upravi biskupijom, kao što su vikar, kancelar, bilježnik, ekonom itd.
ordinarius (lat. “redovit”), stariji naziv za red. prof., šefa katedre na sveučilištu; extraordinarius, stariji naziv za izvanrednog sveuč. profesora.
ordo (lat.), u ant. Rimu, naziv za red, stalež; ordo senatorius senatorski stalež; ordo equester viteški stalež.
ordonanc (franc.), u nekim vojskama, dočasnik ili časnik čija je zadaća da prenosi zapovijedi i naredbe.
Ordonnance de la Marine Marchande (Ordonansa trgovačke mornarice), franc. kodifikacija javnog, priv. i procesnog pom. prava; proglasio ju je franc. kralj Luj XIV. 1681. i predstavlja prvu modernu kodifikaciju pom. prava. Poslužila kao uzor i inspiracija kasnijim zakonicima, os.… Nastavi čitati →
Ordos (prema W.-G. Mao-wu-su Sha-mo, pinyin Maowusu Shamo), pustinjska regija na J autonomne pokrajine Nei Mongol (Unutrašnja Mongolija), Kina. Vrlo sušno područje; prosječna godišnja količina padalina manja od 250 mm. Sjev. rubom protječe r. Huang He (Žuta rijeka). Na SZ… Nastavi čitati →
ordovicij (prema keltskom plemenu Ordovices u sjev. Walesu), drugo razdoblje u paleozojskoj eri geol. prošlosti koje je trajalo 45 mil. god. (od prije 488 mil. do prije 443 mil. godina).
Ordžonikidze, naziv za rus. grad → Vladikavkaz (1931–44. i 1954–90).
Ordžonikidze, Sergo (pr. ime Grigorij Konstantinovič), sovj. političar (Goreša, 12. X. 1886 – Moskva, 18. II. 1937). U boljševičkom pokretu od 1903. Sudionik revolucije 1905–07. God. 1912–17. u zatočeništvu u Sibiru. U vrijeme Oktobarske revolucije 1917.… Nastavi čitati →
oreade (grč. Oreiádes), u grč. mitologiji, gorske nimfe, slične drijadama i najadama; rodila ih je Geja istodobno s planinama. Bile su vesele ćudi, vrijeme su provodile u plesu i pjesmi. Priključivale su se Apolonu i Artemidi u vrijeme lova.… Nastavi čitati →
Oreb, Izvor, hrvatski kipar i slikar (Vela Luka, 7. XI. 1946). Završio Akademiju u Zagrebu 1972, suradnik Majstorske radionice F. Kršinića. Oblikuje ekspresivne kipove i reljefe te slika pretežito marine i primorske krajolike.
Orebić, naselje i središte istoimene općine, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, na južnoj obali poluotoka Pelješca. Naselje ima 1979, a općina 4122 stanovnika (2011). Poljodjelstvo, uzgoj voća, vinogradarstvo, maslinarstvo, ribarstvo. Turizam. Brodarstvo. Luka. Trajektna veza Orebić–Dominče (Korčula) i Orebić–Sobra (Mljet). Pomorski… Nastavi čitati →
Örebro, provincija na J Švedske; 8517 km2, 274 865 st. Gl. i najveći grad Örebro. Proteže se od rudarske regije Bergslagen na S do jezera Hjälmaren na I i jezera Vättern na J. Brojna jezera. Ležišta… Nastavi čitati →
Örebro, gl. grad istoimene provincije na J Švedske i luka na ist. obali jezera Hjälmaren (na ušću r. Svart); 98 573 st. Cestovno čvorište. Proizvodnja obuće; prehr. ind. (keksi). Got. crkva iz XIII. st. Renesansni dvorac iz XVI.… Nastavi čitati →
