paleo- (grč.), predmetak koji se dodaje drugim riječima kako bi se označilo da je nešto drevno, staro, prastaro (npr. paleozoik) ili da se nešto staro proučava (npr. paleozoologija).
paleoantropologija, (grč.), interdisciplinarna grana antropologije koja proučava okamenjene ostatke živih bića – fosile iz različitih geol. razdoblja nastojeći rekonstruirati tipove ljudi (hominida) tijekom evolucije. Koristi se metodama fizikalne antropologije, komparativne anatomije i teorije evolucije.
Paleoazijci, pripadnici nekih starih az. etničkih zajednica koje ne pripadaju velikim suvr. etnolingvističkim i rasnim skupinama. Najviše se takvih zajednica održalo u sjev. i sjeveroist. Aziji, uključujući i Sahaline, tj. u Sibiru, pa se često rabi i naziv Paleosibirci… Nastavi čitati →
paleobiologija (grč.), grana biologije koja se bavi proučavanjem prilagodbi fosilnih vrsta na ekol. uvjete u različitim geol. razdobljima. Rezultati se primjenjuju u sistematici (taksonomiji) recentnih i fosilnih vrsta, filogeniji te rekonstrukciji životnih zajednica iz prošlosti. Utemeljio ju je O. Abel.
paleobotanika (grč.) (stariji nazivi paleofitologija, fitopaleontologija), grana paleontologije koja izučava biljne fosile i razvoj biljnih vrsta kroz pojedina geol. razdoblja. Najniži biljni fosili bili su razvijeni u arhaiku i otada traje neprestani razvoj pojedinih biljnih skupina. Geol. i klimatske promjene… Nastavi čitati →
paleocen (grč.) → tercijar
paleofitologija (grč.) → paleobotanika
paleogen (grč.), geol. podrazdoblje u kenozoiku. Počelo prije 66,4 mil. g. i završilo prije 23,7 mil. g. Obuhvaća epohe: paleocen, eocen i oligocen.
paleogeografija (grč.), znanstv. disciplina koja proučava površinu Zemlje tijekom određenog razdoblja u geol. prošlosti. Obuhvaća interpretaciju i rekonstrukciju karata s kompleksnim geol. informacijama o rasprostranjenosti i vrsti pojedinih geol. formi. Obično paleogeogr. karta obuhvaća određeno vremensko razdoblje, te predstavlja njegovo prosječno geol. stanje.
paleografija (od grčkoga: palaiós star, drevan; grafein pisati), pomoćna povijesna znanost, proučava stara pisma ucrtana ili nanesena stilusom, kistom, kalamusom ili perom na mekane materijale poput papirusa, pergamene, papira. Utvrđuje starost i mjesto nastanka rukopisa, a prema pismu koje proučava… Nastavi čitati →
paleoklimatologija (grč.), znanost koja proučava klimu prošlih razdoblja. Cilj je objasniti klimu i njezine promjene na pojedinim dijelovima Zemlje u različitim geol. razdobljima. Pritom se koriste podaci iz srodnih disciplina, poput paleobotanike, geofizike, meteorologije i dr.
paleolitik, starije kameno doba, razdoblje u kojem se pojavljuje čovjek i nastaju najstarije kulture, otprije ←2 500 000 ili ←2 000 000 g. do ←10 000 g. te obuhvaća čitav pleistocen, koji je obilježen… Nastavi čitati →
Paleolozi (grč. Palaiológoi), biz. vladarska dinastija, podrijetlom iz maloaz. voj. plemstva. Posljednja velika carska dinastija iz koje je poteklo 9 biz. vladara. Prvi je bio Mihael VIII. (1259–82), koji je 1261. oteo Latinima Carigrad i obnovio Biz. Carstvo. Njegovi… Nastavi čitati →
paleontologija (grč.), znanost o fosilnim biljnim i životinjskim organizmima, te njihovu razvoju kroz geol. prošlost. Na temelju anatomije i morfologije fosilnih vrsta proučava evoluciju pojedinih osobina te usavršavanje prilagodbe različitih vrsta biljnog i životinjskog svijeta. Dijeli se na paleobotaniku (paleofitologiju,… Nastavi čitati →
paleopatologija (grč.), znanost koja proučava bolesti i ozljede na starim ljudskim i životinjskim ostacima (kosturi, mumije). P. se danas koristi modernim tehnologijama (rendgensko i ultrazvučno snimanje, kem. analize i sl.).
paleoterij (Palaeotherium), izumrli rod kopitara, predak eocenskoga konja koji je živio u Europi. Imao je tri prsta.
paleotipija (grč.), znanstv. disciplina koja se bavi proučavanjem starih tiskanih tekstova.
paleotropis, paleotropska florna oblast koja obuhvaća trop. područja Starog svijeta: Afriku j od sjev. obratnice (izuzevši Kapsku oblast), jugozap. dio Arabije, Indiju, Indokinu, juž. dijelove Kine, Filipine, Malajski arhipelag, Novu Gvineju, Novi Zeland, otoke Tihog oceana. Flora te oblasti… Nastavi čitati →
paleozoik (grč.), geol. razdoblje, počelo prije 540 mil. g., završilo prije 245 mil. g. Dijeli se na: kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm. Stijene paleozojske starosti prisutne su na svim kontinentima. Globalno, p. je vrijeme nastanka suvr. kontinenata. Poč.… Nastavi čitati →
paleozoologija (grč.), grana paleontologije koja istražuje fosilne nalaze životinjskih organizama. Uz paleobotaniku i paleoantropologiju čini paleontologiju ili nauku o okaminama. Istražuje građu, organizacijsku tipologiju i sistematsku pripadnost fosilnih vrsta, ali i njihovu evoluciju. Rezultati istraživanja omogućuju rekonstrukciju razvoja pojedinih skupina… Nastavi čitati →
