imunoelektroforeza (lat. i grč.), laboratorijska metoda koja se sastoji od elektroforeze bjelančevina i dvostruke imunodifuzije. S pomoću i. mogu se identificirati i približno kvantificirati pojedine bjelančevine u serumu, urinu ili ostalim biol. tekućinama.
imunofluorescencija (lat.), histokemijska metoda koja upotrebljava protutijela obilježena fluorescirajućom bojom da bi prikazala antigene u stanicama i tkivima. Reakcija se promatra fluorescentnim mikroskopom.
imunogenetika, grana imunologije koja istražuje povezanost između naslijeđa, bolesti i imunosti.
imunoglobulini (lat.), glikoproteini iz seruma koji djeluju kao protutijela, a pripadaju pretežito gama-globulinima. Postoji pet vrsta i.: IgM, IgG, IgA, IgD, IgE.
imunokemija, grana biokemije koja obuhvaća istraživanje strukture i funkcije svih molekula od imunološkoga značenja (→ antigeni, → protutijela i ostale imunokompetentne molekule) te njihove međureakcije. U užem smislu, istraživanje kemijske strukture, funkcije te interakcije antigena… Nastavi čitati →
imunologija ili imunobiologija (lat. immunis slobodan od čega; nepodložan; grčki: bíos život, logos riječ; znanost), biomedicinska disciplina koja se bavi građom i funkcijom imunosnog sustava, imunizacijom, presađivanjem tkiva i organa. Razvila se nakon otkrića fagocitoze (Mečnikov, 1883) čime se… Nastavi čitati →
imunost med Imunitet, sposobnost organizma da se odupre djelovanju njemu stranih tvari. Može biti urođena i stečena, aktivna i pasivna, nespecifična i specifična, humoralna i stanična.
imunosupresija (lat.), potiskivanje imunosne reakcije koje se najčešće koristi nakon presađivanja tkiva ili organa u liječenju autoimunih bolesti ili u stanjima preosjetljivosti. Tome služe različiti imunosupresivi, npr. glukokortikoidi, citostatici, zračenje i dr. I. može biti specifična i nespecifična.
imunoterapija (lat. i grč.), liječenje bolesti postupcima koji mogu pojačati (imunostimulacija) ili potisnuti (imunosupresija) imunloški odgovor.
in, znak za angloamer. mjernu jedinicu → inč.
In, znak za kem. element → indij.
in absentia (lat.), u odsutnosti.
in abstracto (lat.), uopće; općenito uzevši; bez obzira na pojedine posebne slučajeve. Supr. in concreto.
in actu (lat.), latinska, skolastička terminološka paralela Aristotelovu pojmu aktualnog, stvarnog bića, za razliku od bića koje je samo moguće, potencijalno.
in camera caritatis (lat.), u četiri oka; povjerljivo.
in capite et in membris (lat.), doslovno u glavi i udovima; potpuno, temeljito (npr. promijeniti neku organizaciju).
in concreto (lat.), stvarno, u zbilji, u određenom slučaju. Supr. in abstracto.
in continuo (lat.), neprekidno, stalno, trajno.
in contumaciam (lat.), u odsutnosti (npr. osuditi zbog neodazivanja sudu).
in corpore (lat.), osobno; svi skupa, u cijelosti.