Aehrenthal, Aloys Lexa von, austrougarski političar i diplomat (Hrubá Skála, Češka, 27. IX. 1854 – Beč, 17. II. 1912). Poslanik u Bukureštu i Petrogradu; ministar vanjskih poslova (1906–12). Pristaša austrougarske ekspanzije na Balkan (aneksija BiH 1908; željeznice).
Aelfric (zvan Grammaticus), engleski književnik (?, oko 955 – Eynsham, oko 1020). Pisao životopise svetaca i zbirke propovijedi Katoličke homilije, koje predstavljaju najvažnija djela staroengleske književnosti. Sastavio udžbenik za latinski jezik i prvi latinsko-engleski rječnik.
Aelia Capitolina, rimska kolonija → Jeruzalem.
Aelst, Willem van, nizozemski slikar (Delft, 16. V. 1627 – Amsterdam, poslije 1683). Djelovao u Francuskoj i Italiji. Slikao raskošne mrtve prirode u stilu holandskih majstora XVII. stoljeća.
Aepinus, Franz Maria Ulrich Theodor, njemački fizičar (Rostock, 24. XII. 1724 – Dorpat, danas Tartu, Estonija, 22. VIII. 1802). Studirao medicinu i matematiku u Jeni i Rostocku. Direktor zvjezdarnice i član Akademije u Berlinu (1755–57)… Nastavi čitati →
Aeppli, Eva, švicarska likovna umjetnica (Zofingen, Aargau, 2. V. 1925). Umjetničku karijeru započela 1953. kao slikarica u Parizu; potom oblikuje u plastičnim masama i tkaninama groteskne skulpture (Bella); od 1980. radi isključivo u bronci.
aer (grčki: aer zrak; staroslavenski: vozduh), u istočnokršćanskoj liturgiji, tkanina koja pokriva putir i diskos. Aeri su obično izvezeni u zlatu, svili, srmi i oslikani prizorima iz Kristova života i drugim biblijskim motivima.
aeracija (grčki), prozračivanje, provjetrivanje; postupak pročišćivanja onečišćene vode dovođenjem kisika iz zraka.
aerenhim (grčki aer zrak, enheo puniti), spužvasto tkivo nekih vodenih i močvarnih biljaka sa zrakom ispunjenim širokim međustaničnim prostorima.
aerobalistika (grčki), grana balistike, komplementarna avijaciji i aerodinamici. Matematičkim metodama proučava kretanje bombe bačene iz zrakoplova, najpovoljnije oblike bombi, ciljničke sprave, sastavljanje tablica bombardiranja i dr.
aerobi (grčki: aer zrak, bios život), aerobionti, oksibionti, organizmi kojima je za obavljanje životnih funkcija nužan slobodni kisik. Aerobi su većina biljaka i životinja, te oni mikroorganizmi koji sudjeluju u procesu biološke razgradnje koja se zbiva na zraku.
aerobika (engleski iz grčkog), sustav vježbi kojima se poboljšava opskrba tijela kisikom (popularizirao ju je američki liječnik Kenneth Cooper 1968); prikaz (izvedba) tjelesnih vježbi uz glazbu; športska grana u kojoj natjecatelji nastupaju u četiri kategorije: žene i muškarci pojedinačno, mješoviti… Nastavi čitati →
aerobna sposobnost, maksimalna mogućnost rada organizma uz prisutnost kisika; sposobnost podnašanja napora, kad potrošnja kisika u nekoj tjelesnoj aktivnosti ne zahtijeva njegov pojačani primitak, odnosno ne stvara kisikov dug.
aerodin (grčki), letjelica teža od istisnutog zraka koja se održava u zraku s pomoću aerodinamičkih sila. Može imati vlastiti pogon (zrakoplov, motorne jedrilice) ili biti bez pogona (jedrilica, zmaj).
aerodinamička kočnica, naprava za ispitivanje snage klipnih motora zrakoplova u prostorijama u kojima se mogu održavati jednaki uvjeti kao na visinama na kojima zrakoplovi lete. Također, uređaj na krilima letjelica koji služi za povećavanje otpora radi smanjenja brzine… Nastavi čitati →
aerodinamička vaga, vrlo precizna naprava za aerodinamička ispitivanja putem prenošenja aerodinamičkih sila i momenata na mjerne uređaje. Za potpuno ispitivanje potrebno je izmjeriti 3 aerodinamičke sile (čeoni otpor, bočnu silu i uzgon) i 3 aerodinamička momenta (ljuljanje, propinjanje i skretanje).
aerodinamički oblik, oblik koji se daje vozilima što se kreću velikim brzinama (rakete, zrakoplovi, vlakovi, automobili i dr.). Krećući se kroza zrak pruža malen otpor i ne stvara zračne vrtloge. Sličan kapljici.
