karaimski jezik, jezik koji se razvio na Krimu do XIV. st. iz prijelaza govornika hebr. jezika na turkijski, s dominantnom turkijskom jezičnom osnovom (slično fenomenu njem. jidiša). Uza staru vjersku, u XX. st. i svjetovna pismenost, preostalo do 8000… Nastavi čitati →
Karaiskakis, Georgios, grč. rodoljub (Mavromati, Epir, o. 1780 – Atena, 5. V. 1827). Jedan od vođa protutur. ustanka. God. 1823. sudjelovao u obrani Misolongija. Od 1826. zapovjednik postrojba kontinentalne Grčke. Poginuo u borbama za oslobođenje Akropole.
Karaj, grad na S Irana, u provinciji Tehrân, o. 35 km sz od Teherana; 1 449 000 st. Leži na juž. obroncima planine Elburs, na r. Karaj, na gl. prom. pravcu koji povezuje gl. grad Teheran s… Nastavi čitati →
Karajan, Herbert von, austr. dirigent (Salzburg, 5. IV. 1908 – Anif, kraj Salzburga, 16. VII. 1989). Studirao u Beču i Salzburgu, operni dirigent u Ulmu i Aachenu, od 1938. u Berlinu u Drž. operi, 1947.… Nastavi čitati →
Karajev, Kara Abulpaz, azerbajdžanski skladatelj (Baku, 5. II. 1918 – Moskva, 13. V. 1982). Studirao u Moskvi, od 1946. prof. na Konzervatoriju u Bakuu. Na tradiciji Čajkovskoga, Prokofjeva i nac. folklora izgradio vlastiti glazb. govor.… Nastavi čitati →
karaka (arap. preko španj.), španj. i port. trg. jedrenjak; tri jarbola, nosivosti o. 900 t. Služio za trgovinu s Amerikom i Indijom (XIV–XVII. st.). Dubrovačke karake bile su u XVI. st među najvećim trg. brodovima toga doba. → argosy
karakal (od tur. kara kalak crno uho), (Lynx caracal), vrsta risa afričkih i jugoistočnoaz. šuma; mačka crnih ušesa od kojih svako ima po crni dugi čuperak, dok je tijelo životinje riđe, rujne boje.
Karakala, Marko Aurelije Antonin (latinski: Marcus Aurelius Antoninus Caracalla), rimski car (Lugdunum, danas Lyon, 4. IV. 188 – Carrhae, kraj Edese, 8. IV. 217). Sin cara Septimija Severa i Julije Domne. Ime dobio prema keltskoj odjeći… Nastavi čitati →
Karakalpaci, narod turkijskog jezika, srodan Kazasima, naseljen pretežno u Karakalpačkoj Republici, Uzbekistanu, Turkmenistanu, Kazahstanu i Afganistanu. Prvi put se pod tim imenom javljaju u XVI. st. Pod vlašću carske Rusije, 1916. dižu ustanak, od 1917. dobivaju autonomiju unutar Kazahstana, od 1932. unutar Uzbekistana.
Karakalpačka republika (Karakalpakstan), najveća republika u sjeverozap. Uzbekistanu, s i sz od Aralskog jezera; 164 900 km2; 1 635 700 st. Na I obuhvaća zap. dio pustinje Kizilikum, u sred. dijelu nalazi se delta… Nastavi čitati →
karakara, južnoamer. ptica iz por. sokolova (Falconidae); grabljivica i strvinarka; ističu se velika (Phalcoboenus australis), pjegava (P. carunculatus) i crna (Daptrius ater).
Karakaš, Damir, hrvatski književnik i novinar (Plašćica kraj Brinja, 21. XI. 1967). Studirao je agronomiju i novinarstvo u Zagrebu. Bio je novinar crne kronike i ratni reporter Večernjeg lista. Velike teme njegovih proza su Lika i Ličani (zbirka… Nastavi čitati →
Karakorum, mong. naselje na gornjem toku r. Orhon (sr. Mongolija); ostaci nastamba iz VIII. st.; u XIII. st. pov. prijestolnica (Harhorin) Džingis-kana i njegova sina Ogotaja koji gradi bedeme i veliku carsku palaču; za Kublaj-kana prijestolnica seli u Peking.
Karakorum ili Karakoram (turkijski Crno gorje), planinski sustav u Juž. Aziji; najviši vrh K2 ili Godwin Austen (8611 m). Mnogobrojni ledenjaci. Preko Karakorumskog prijevoja (5658 m) vodi cesta koja povezuje Kashmir i Sinkiang-Uighur.
karakter (grč. uklesan znak, urez, biljeg) 1. Obilježje, značaj ili prava priroda čega. 2. Značaj, psih. lik, ukupnost intelektualnih i moralnih svojstva neke osobe (dobar, blag, krut, kolebljiv, sebičan itd.); čvrst karakter, čovjek postojanih uvjerenja i dosljednog ponašanja; izgrađena… Nastavi čitati →
karakteristika (grč.) 1. Obilježje, značajka, bitno svojstvo čega. 2. Pisani iskaz ili izjava o nečijoj stručnoj ili javnoj djelatnosti.
karakterologija, grana psihologije koja proučava ljudske tipove, karakter, temperament; istražuje način doživljavanja i reagiranja pojedinog bića, te formiranje njegova karaktera, koje rezultira iz uzajamnog djelovanja prirođenih faktora i utjecaja okoline. Istražuje i psih. uvjete i sklonosti za različite oblike… Nastavi čitati →
Karakul, slano jezero u Pamiru, sjeveroist. Tadžikistan; 380 km2, najveća dubina 236 m; na 3914 m visine.
karakul, skupocjeno kovrčavo krzno tek ojanjene janjadi karakulske ovce, iz Uzbekistana ili Afganistana; također astrahan ili perzijsko krzno.
