Celzijev stupanj → Celsius, Anders
Celzo (grčki: Kélsos), grčki filozof (druga polovina II. stoljeća). Pristaša platonizma, dobar poznavalac grčke i židovsko-kršćanske tradicije. Prvi teoretičar protiv kršćanstva. Po Celzu kršćanstvo izvire iz orijentalnih mitologija, primitivno je i puno antropomorfističkih zabluda, koristi se zastrašivanjem budućim… Nastavi čitati →
Celzo, Aulo Kornelije (Aulus Cornelius Celsus), rim. enciklopedist (← I. st.). Napisao enciklopedijsko djelo Umijeća (Artes), u kojem je obradio poljodjelstvo, medicinu, voj. strategiju, retoriku, filozofiju i pravo, no sačuvalo se samo 8 knjiga o medicini (De re medica)… Nastavi čitati →
Celzo, Publije Juvencije (Publius Iuventius Celsus), rimski političar i pravnik (?, 67 – ?, 130). Pretor, legat u Traciji; konzul dva puta. Član Carskog vijeća cara → Hadrijana (117–138). Poznat kao vrstan govornik i oštar polemičar. Djela (izgubljena): Digesta… Nastavi čitati →
Celje, grad u ji dijelu Celjske kotline, na utoku Voglajne u Savinju, sr. Slovenija; s 42 155 st. (1991) treći grad u Sloveniji. Ind. (metaloprerađivačka, kem., drvna, prehr.); u okolici vinogradarstvo i hmeljarstvo. Cest. i želj. križište.… Nastavi čitati →
Celjski, velikaška obitelj njemačkog podrijetla. U XII. stoljeću bilježe se imenom Žovneški i gospodari su posjeda u Savinjskoj dolini i Kranjskoj. Nakon izumiranja Heunburgovaca (1322) nasljeđuju njihov posjed u Štajerskoj i grad Celje, prema kojemu se najčešće nazivaju. Kao… Nastavi čitati →
cement (njemački iz latinskog) 1. Naziv za različite vrste hidrauličkog veziva; u užem smislu, smjesa vapnenca i gline koja se peče do temperature sinteriranja (1450 °C) i tako dobiveni proizvod (klinker) hladi i melje u prah (portland-cement). Prvi portland-cement proizveden… Nastavi čitati →
cementacija ili cementiranje 1. Učvršćivanje s pomoću cementa. 2. U metalurgiji, cementiranje željeza jest postupak za dobivanje tvrdog čelika grijanjem mekanog čelika s tvarima što sadržavaju ugljik; cementiranje bakra jest taloženje bakra iz njegovih otopina ako im se dodaju željezne strugotine.
cementacijska zona, sloj ispod razine podzemne vode, u kojem se pod utjecajem vode i kisika u dugotrajnom procesu događa koncentracija rude koja dolazi u cementacijsku zonu u razrijeđenim otopinama. Tako su nastala ležišta bakrenih, srebrenih, kobaltnih i niklenih ruda.
cementirani čelik, čelik obogaćen ugljikom postupkom žarenja u sredstvima koja sadržavaju ugljik (cementiranje). Ugljik difundira u površinske dijelove čelika i daje im tvrdoću i otpornost.
cementit, željezni karbid, Fe3C, tvrda i krhka tvar, sastojina tehničkog željeza i čelika.
cemeterij (latinski coemeterium; od grčkoga κοιμητήριον: počivalište), u ranokršćansko doba naziv za groblje, bez obzira nalazi li se ono pod zemljom, u katakombama ili na površini zemlje (potvrda naziva na latinskim natpisima). Kršćani su se od I.… Nastavi čitati →
Cenci, Beatrice, rimska plemkinja (Rim, 6. II. 1577 – Rim, 11. IX. 1599). Prvooptužena u procesu koji se 1598. u Rimu vodio povodom ubojstva plemića Francesca Cencija. Znan po okrutnosti i seksualnoj perverziji, Francesco je… Nastavi čitati →
Cendrars, Blaise (pravim imenom i prezimenom Frédéric Louis Sauser), francuski književnik (La Chaux-de-Fonds, 1. IX. 1887 – Pariz, 21. I. 1961). U poeziji i proznim radovima rabio izrazito slikovit i sugestivan jezik pri opisu većinom autobiografskih… Nastavi čitati →
cenestezija (grčki: koinos zajednički, aisthesis osjećaj), svjesno osjećanje općih vegetativnih funkcija organizma (npr. osjećaj bolesti, slabosti, vrućice, umora ili pak svježine, dobrog osjećanja). Osnova je fizičke osobnosti, svijesti života, ujedno i obrana od promjena u vegetativnom sustavu. Kod shizofrenije, depresije,… Nastavi čitati →
Cenis, Mont (tal. Monte Cenisio), alpski planinski masiv i prijelaz (2083 m n. m.) u dep. Savoie, ji Francuska. Cesta preko prijelaza, duga 38 km, izgrađena u napoleonsko doba (1803–10), povezuje dolinu r. Arc u Francuskoj i Valle… Nastavi čitati →
cenobij1 (grčki), životinjska ili biljna zajednica, skup više jednostaničnih organizama koji žive u pravilno oblikovanim trajnim kolonijama. Te su kolonije nastale udruživanjem a ne diobom matične stanice, i između pripadnika te kolonije nema nikakvih organskih veza.
cenobij2 (latinski: coenobium, od grčkog: koinos bios zajednički život), u ranom kršćanstvu naziv za samostan i zajednicu monaha. Cenobij je okružen zidom, ima niz malenih kuća (ćelija), a monasi žive prema pravilu (reguli) pod vodstvom opata. Prvi cenobij… Nastavi čitati →
cenobiti, u ranom kršćanstvu, monasi koji, za razliku od pustinjaka (eremita) i anahoreta, žive u ograđenom samostanu (cenobij) i prema reguli, uređenoj zajednici pod upravom opata. Bave se manualnim radom, molitvom i pokorom.
cenogeneza (grčki: kainós nov, genesis postanak), pojava nekih novih značajki i svojstava u razvojnome procesu jedinke, kojih kod njezinih predaka nije bilo. Suprotno: palingeneza.
