Fokin, Mihail Mihailovič, ruski plesač i koreograf (Sankt Peterburg, 24. IV. 1880 – New York, 22. VIII. 1942). Debitirao 1898. u Marijanskom kazalištu u rodnome gradu kao plesač, a 1905. kao koreograf. Od 1909. u… Nastavi čitati →
Fokion (grč. Phokíôn), atenski vojskovođa i državnik (o. ←402 – ←318). Jedan od prvaka aristokratske stranke; usmjeren promakedonski. Od ←321. na čelu Atene. Optužen za veleizdaju; izbjegao na Fokidu, odakle je uskoro izručen Atenjanima i smaknut.
Fokís (grč. Phokís), okrug u sr. Grčkoj, 2120 km2, 48 900 st. Gl. grad Amfisa (Ámfissa). Dio pov. pokrajine Fokide. Uzgoj pšenice, masline i vinove loze. Stočarstvo. Ležišta boksita. Turizam. U i planinskom dijelu na obroncima… Nastavi čitati →
Fokker, Anthony Herman Gerard, niz. proizvođač letjelica (Kediri, Java, 6. IV. 1890 – New York, 23. XII. 1939). Konstruirao zrakoplov (1910), osnovao zrakoplovnu tvrtku blizu Berlina (1912), za I. svj. rata proizvodio zrakoplove za njem.… Nastavi čitati →
foksterijer, vrsta manjega lovačkog psa (kratkodlaki f., oštrodlaki f.), uzgojen u Engleskoj za lov na lisice. Vis. do 39 cm, težak o. 8 kg. Bijele boje s crnim, smeđim ili crnim i smeđim mrljama. Dobar kućni pas.
fokstrot (engl. fox-trot, lisičji korak), društv. ples sjevernoamer. podrijetla, razvio se iz ragtimea i one-stepa, u 4/4 mjeri sa sinkopiranim ritmom, nastao oko 1910, nakon I. svj. rata raširen u eur. zemljama. Od 1924. postoji kao brzi quickstep… Nastavi čitati →
folar (lat.), srednjovj. ime za sitan bakreni novac, poglavito u uporabi na tal. prostoru. F. (caputia, minca, mjed) je i naziv za najstariji dubr. novac, preuzet vjerovatno od Normana, koji su ga kovali prema biz. uzorima. U Dubrovniku se prvi… Nastavi čitati →
Folégandros, grč. otok u Egejskomu moru, u Cikladima, i od Mílosa; 33 km2, 600 st. Brdovit (415 m), strmih obala. Gl. naselje Hora. Povrtlarstvo, stočarstvo. Ostaci ant. grada i srednjovj. tvrđave.
Folengo, Teofilo, tal. pjesnik (Mantova, 8. XI. 1491 – Campese di Bassano, 9. XII. 1544). Pseud. Merlinus Coccaius ili Merlino Coccaio. Benediktinac. Utemeljitelj tzv. makaronske poezije. Majstor parodije. U epopeji Baldus (1517) ismijavao svećenstvo i… Nastavi čitati →
Folgore da San Gimignano, tal. pjesnik (XIV. st.). U nizu soneta svjetovne tematike opisivao ljubav, ljepotu i životne radosti.
Folgore, Luciano (pr. ime Omero Vecchi), tal. književnik (Rim, 18. VI. 1888 – Rim, 24. V. 1966). Jedan od najistaknutijih tal. futurista. Najznačajnija mu je zbirka Hitri grad. Pisao i romane te novele. Ostala važ.… Nastavi čitati →
folie à deux (franc. folie ludilo, deux dva, dvoje), fenomen prenošenja psih. poremećaja s bolesne osobe na prethodno psihički zdravu osobu, nakon dugotrajna zajedničkog života. Primljive su psihološki ranjive osobe pod snažnim utjecajem bolesne osobe.
Folies-Bergère, varijete i jedna od najpoznatijih pariških dvorana za prikazivanje spektakala s nastupima brojnih plesačica i estradnih umjetnika. Osnovana 1869. Proslavili je Joséphine Baker, Maurice Chevalier i dr.
Foligno, grad u provinciji Perugia, regija Umbrija, sr. Italija, na r. Topinu, 30 km ji od Perugie; 52 500 st. Trg. i industr. središte; rafinerije šećera, kovinska, tekst., drvna, građev. ind. Prom. križište na gl. pravcu od Umbrije… Nastavi čitati →
folije (lat.), tanki i glatki listići od metala (aluminija, srebra, zlata, bakra, kositra i dr.) ili od plast. masa, služe za zaštitu te se koriste u industriji, os. u prehrambenoj.
folikul (lat. folliculus kožna torbica), opći izraz za sitnu anatomsku ekskretornu ili sekretornu strukturu ili žlijezdu (npr. u jajniku, štitnoj žlijezdi, limfnim čvorovima, dlakama).
folikulitis (lat. folliculus kožna torbica), upala folikula, najčešće se odnosi na folikul dlake. Uzrok je obično bakterija stafilokok. Liječi se antibioticima, rijetko kirurški.
folio, stari knjižni format, pol. tiskarskog arka, oznaka 2°; u raznim zemljama mjere su različite; u knjižničarstvu, oznaka za format knjige visine hrpta 40–45 cm. U XV. st. riječ folio i rimska, od kraja XV. st. arapska brojka, označava… Nastavi čitati →
folium (lat.) 1. biol Jedan od gl. vegetativnih dijelova biljke (korijen, stabljika i list). 2. med Splošteno ustrojstvo u malom mozgu koje se pruža u gornje polumjesečaste lobule; jedan od nabora na stranama jezika.
folk (engl.), imenica koja služi kao pridjev za pobliže označivanje određene glazbe, glazb. stilova i sredstava za izvođenje u nekoj mjeri povezanih s narodnom glazbom.