Hermann iz Reichenaua (Hermannus Contractus/Herman Hromi), njemački ljetopisac, matematičar, astronom, skladatelj i pjesnik (Saulgau, Švapska, 18. VII. 1013 – Reichenau, 24. IX. 1054). Redovnik u benediktinskome samostanu u Reichenauu. Autor Ljetopisa (Chronicon) koji opisuje događaje od rođenja… Nastavi čitati →
Hermann von Salza, veliki meštar njemačkoga viteškog reda (? Langensalza, oko 1162 – Salerno, 20. III. 1239). Odvjetak niže plemićke obitelji iz Tiringije. Veliki meštar njemačkoga viteškog reda 1210–39. Preusmjerio vojnu djelatnost svojega reda iz Palestine na… Nastavi čitati →
Hermans, Willem Frederik, nizozemski književnik (Amsterdam, 1. IX. 1921 – Utrecht, 27. IV. 1995). Jedan od najistaknutijih nizozemskih prozaika nakon II. svjetskoga rata. Posebno se istaknuo romanima, među kojima se izdvajaju Akacijine suze, Damoklova tamna komora, Nikada više spavati.
Hermas (Herma), starokršć. pisac, apostolski otac (II. st.). Autor Pastira, poznatoga starokršć. spisa, zapravo sažetak kršć. učenja o ćudoređu.
hermeneutika (iz grčkog: hermeneutikè téhne vještina tumačenja), metoda tumačenja raznih tekstova koja se razvila u teološkoj disciplini zvanoj → egzegeza kroz interpretaciju biblijskih i ranokršćanskih zapisa. U filozofiji umijeće tumačenja i razumijevanja, kod Aristotela metodički postupak kojim se dobiva uvid… Nastavi čitati →
Hermes (grč. Hermes) ili Hermo, u grč. mitologiji, sin Zeusa i nimfe Maje, otac Pana. Bog trgovine, umjetnosti i govorništva. Prevodi duše mrtvih u podzemlje; poznavatelj je tajnih znanosti, odatle se s njegovim imenom povezuju razne discipline odgonetanja… Nastavi čitati →
Hermes Trismegistos (grč. triput najveći), u grč. mitologiji, nadimak za egip. boga Mjeseca Thota, kojega su Grci preuzeli i povezali s Hermesom. Thota su Egipćani smatrali bogom znanosti i astrologije, izumiteljem pisma i drugih vještina, a poslije mu je pripisivana… Nastavi čitati →
hermetici, talijanski pjesnici sljedbenici pjesničkoga hermetizma (ermetismo), koji se razvija u Italiji između dvaju svjetskih ratova pod utjecajem Rimbauda, Mallarméa i Valéryja ističući ekspresivnu vrijednost riječi, njihovu zvučnost i odnose te slobodu od svakog smisla. Vodeći su predstavnici… Nastavi čitati →
hermetičan 1. Teško razumljiv, nepristupačan, tajanstven. 2. Nepropustan (za zrak, tekućinu), npr. hermetična posuda.
hermetika (njem.) ili hermetizam (franc.), nauk o tajnim stvarima (osobito u alkemiji); naziv prema → Hermesu Trismegistosu.
hermetizam (tal. ermetismo) → hermetici
Hermezijanakt (grč. Hermçsiánaks) iz Kolofona, grč. pjesnik (←III. st.). Poznat po zbirci ljubavnih elegija Leontija nazvanoj po njegovoj dragoj.
Herminoni ili Hermioni (latinski: Herminones), jedno od triju germanskih praplemena (uz Ingveone i Istveone). Naseljivali su unutrašnjost sjeverne Njemačke. Od njih su potekli Svevi, Heruski, Hati (Kati) i dr. Bilježe ih u svojim djelima Tacit i Plinije.
Hermiona (grč. Hermiónē), u grč. mitologiji, kći spartanskoga kralja Menelaja i Helene, žena Neoptolemova, i poslije žena Orestova. Bila je vrlo lijepa i slobodno se odijevala. Prema jednoj verziji mita, Neoptolem ju je oteo kao ženu Oresta, ali ga… Nastavi čitati →
Hermip (grč. Hérmippos), grč. komediograf (Atena, ←V. st.). Napisao četrdesetak komedija, od kojih su sačuvani samo naslovi i nekoliko fragmenata. Ismijavao Perikla, Aspaziju i neke druge suvremenike.
Hermip (grč. Hérmippos, nazvan Kalimaheios i H. Peripatetičar), grč. povjesničar i gramatičar. Rodom iz Smirne, živio u Aleksandriji o. ←200. Autor zbirke životopisa znamenitih osoba koje je predstavio prema područjima njihova djelovanja (filozofi, vojskovođe, državnici i dr.); djelom se… Nastavi čitati →
Hermite, Charles, franc. matematičar (Dieuze, 24. XII. 1822 – Pariz, 14. I. 1901). Bavio se transcendentnim i eliptičnim funkcijama. Dokazao transcendentnost broja e (1873). U algebri razvio teoriju Hermiteovih polinoma. Po njemu se nazivaju mnogi mat. pojmovi i teoremi.
Hermlin, Stephan, njem. književnik (Chemnitz, 13. IV. 1915 – Berlin, 6. IV. 1997). Emigrirao 1936; sudionik Španj. građ. rata i franc. pokreta otpora. Do 1947. živio u Ist. Berlinu. Pod utjecajem Brechta, Majakovskog i nadrealista… Nastavi čitati →
Hermogen (grč. Hermogénēs) iz Prijene, grč. arhitekt (? ←II. st.). Izgradio Dionizov hram na Teju i Artemidin u Magneziji. Građevine opisao u spisu kojim se poslije koristio Vitruvije (←I. st.).
