hergui (arap. chergui), suh i zagušljiv ist. vjetar u Maroku koji puše iz Sahare i suši tlo; radi zaštite usjeva od herguia seljaci podižu suhozide.
Heril (grč. Khoirílos) iz Atene, grč. pjesnik (←VI. st.). Jedan od najstarijih grč. tragičara; pjesnik satirskih igara.
Heril sa Sama, grč. pjesnik (←V. st.). Među prvim pjesnicima koji su teme preuzimali iz pov. građe, a ne iz mita. U epu Perzeida opisuje pobjedu Atenjana nad perz. kraljom Kserksom.
Hering, Ewald, njem. fiziolog i psiholog (Alt-Gersdorf, 5. VIII. 1834 – Leipzig, 26. I. 1918). Bavio se proučavanjem osjeta boja, fiziologijom disanja te dokazao ulogu vagusnog živca u regulaciji disanja.
Herkov, Zlatko, hrv. pravnik (Zagreb, 16. VIII. 1904 – Zagreb, 21. IV. 1994). Doktorirao pravo u Zagrebu 1928. Ured. časopisa Financijski arhiv 1931–41. Prof. financija na Ekon. komerc. visokoj školi 1937–45. i Prav. fak. u… Nastavi čitati →
Herkul, zviježđe sjev. neba, peto po veličini, vidljivo ljeti.
Herkulanej (lat. Herculaneum), ant. grč. grad u Napuljskome zaljevu, stradao (←79) kad i Pompeji od erupcije Vezuva. Nađena je i knjižnica s mnogobrojnim tekstovima grč. filozofa.
Herlin, Friedrich, njemački slikar (Rothenburg ob der Tauber, oko 1430 – Nördlingen, oko 1500). Značajan član slikarske obitelji Herlin. Slikao u strogim ikonografskim shemama višekrilne oltare i oltarne slike pod utjecajem holandskoga slikarstva.
herma (grč. Hermai, lat. hermae), u ant. kiparstvu, glava božanstva (obično boga Hermesa, zaštitnika putova i trgovaca, poslije čuvenih osoba ili pokojnika) smještena na kameni četverokutni stup; služile kao miljokazi. Postoje h. s dvama licima (rim. Janus), čak i tricefalne.
hermafrodit (od imena Hermafrodit), dvospolac; rijedak genetski poremećaj razvoja spolnih organa koji rezultira ujedinjenjem jajnika i testisa u jedan organ (ovotestis) ili oni mogu biti odijeljeni na različitim mjestima. Vanj. spolni organi mogu biti potpuno ženski, ili potpuno muški; hermafroditizam dvospolnost.
Hermafrodit (grč. Hermaphróditos), u grč. mitologiji, sin Hermesa i Afrodite; lijep dječak s kojim se združila nimfa Salmakida kada se okupao u njezinu izvoru, te je tako H. postao biće koje ujedinjuje oba spola.
Hermagora iz Ampfipola, grč. filozof (←III. st.). Stoik, Persejev učenik, polemičar. Djela: Antikinik; O mudrijanju, protiv akademičara, O nezgodama.
Hermagora iz Temna, grč. retor (Temno u Miziji, ←II. st.). Napisao udžbenik retorike u 6 knjiga, koji se zbog sistematičnosti često koristio u rim. školama. Proveo reformu sudskoga govorništva, bavio se problemom interpelacije te jasno definirao učenje o četirima… Nastavi čitati →
Herman Dalmatin (Hermannus Dalmata, Sclavus, Secundus, De Carinthia), hrv. znanstvenik, filozof i prevoditelj (o. 1110 – nakon 1143). Rođen u središnjoj Istri. Studirao u Chartresu i u Parizu (1130–1135). Na putovanju Bliskim istokom upoznaje arap. znanost i književnost. Od 1138.… Nastavi čitati →
Herman II. Celjski → Celjski
Herman, Oskar, hrvatski slikar i grafičar (Zagreb, 17. III. 1886 – Zagreb, 18. I. 1974). Učenik A. Ažbea i H. von Habermanna; slikar münchenskoga kruga koji označuje početak hrvatskoga modernog slikarstva. U početku primjenjuje tonsku… Nastavi čitati →
Herman, Woodrow Charles (zvan Woody), američki jazz klarinetist, saksofonist i pjevač (Milwaukee, 16. V. 1913 – West Hollywood, 29. X. 1987). Godine 1936. osnovao vlastiti sastav (The Band That Plays The Blues, poslije The Woodchoppers –… Nastavi čitati →
hermandad (španj. bratstvo), naziv za srednjovj. savez španj. gradova, ustrojen radi održavanja javnog reda i progona razbojnika. Spominje se od XII. st.; sred. XIII. st. osnovan je u Aragonu i 1282. u Kastilji, koji se 1295. spojio s h. iz… Nastavi čitati →
Hermann Billung, saski vojvoda (? – Quedlinburg, 27. III. 973). Oton I. imenovao ga je 936. markgrofom na Labi protiv Slavena i Danaca. Skršio pobunu saske vlastele. Imenovan vojvodom. God. 955. ugušio ustanak polapskih Slavena protiv Franaka.
