BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Huxley, Thomas Henry, engleski zoolog (Ealing, Middlesex, 4. V. 1825 – Eastbourne, Sussex, 29. VI. 1895). Medicinski stručnjak i filozof, pobornik transformizma i Darwinova nauka (“Darwinov buldog”); filozof agnostik; djed biologa → Juliana,… Nastavi čitati →
hvataši (Ateles), rod širokonosnih majmuna iz por. kapucina (Cebidae); žive u području Amazone i u Sr. Americi; vrste A. ater i A. paniscus.
Hyrtl, Joseph, austr. anatom (Eisenstadt, 7. XII. 1811 – Perchtoldtsdorf, 17. VII. 1894). Pionir topografske anatomije. Poznat po udžbeniku anatomije te po izradi anatomskih preparata.
ibis (Threskiornis), rod ptica, por. → ibisi.
ibisi (Threskiornithidae), por. ptica među koje spada i rod žličarka; muljarice: ibisi veličine pozviždača, žličarka veličine čaplje. Kljun u ibisa dugačak i povijen, u žličarke ravan i pri vrhu žličast. Gnijezde se u kolonijama. Ibisi su rašireni po svim… Nastavi čitati →
ideomotorne kretnje (grč. idea misao; lat. motor pokretač), nenamjerne kretnje izazvane nekom predodžbom bilo kakva karaktera (slušnog, vidnog itd.). Takve su kretnje npr. nagli trzaji, grimase, ukočenja koja se javljaju pri sjećanju na neki uzbudljiv događaj ili opasnu situaciju; npr.… Nastavi čitati →
idioblast (grč.) 1. Biljna stanica koja se svojom funkcijom i građom razlikuje od ostalih stanica tkiva. 2. Mineral koji se razvio u pravilnim formama, a nastao je rastom u čvrstom stanju tijekom metamorfizma.
idiogram ili kariogram (grč.), skup svih kromosoma podrijetlom iz jedne jezgre koji prikazuje kariotip te jedinke; dijagramski prikaz skupa kromosoma iz određenog broja jezgara stanica iste jedinke.
idiopatija (grč.), nemogućnost ustanovljavanja čimbenika u nastanku neke bolesti; bolest koja nastaje spontano (idiopatska bolest).
idioplazma (grč.), “nasljedna supstancija”; zastarjeli izraz, rabio se za pretpostavljeni dio stanične “plazme” koji je nositelj nasljednih osobina.
idiosinkrazija (grč. idios svoj, vlastit, synkrasis miješanje, smjesa) 1. med. Nenormalno reagiranje na terapijske doze lijekova, uvjetovano genetskim poremećajima enzima koji sudjeluju u razgradnji određenog lijeka. Simptomi su raznoliki, a ovise o farmakološkim svojstvima lijeka. 2. Općenito, od-vratnost ili odbojnost… Nastavi čitati →
idiotija (grč. idiotes neznalica, nestručnjak), najteži oblik slaboumnosti. Kvocijent inteligencije ispod 30, na razini dvogodišnjeg djeteta.
iđirot (tur.) (Acorus calamus), mirisni korijen, biljka iz porodice kozlaca, podrijetlom suptropska iz juž. i ist. Azije, raste u močvarnim područjima, uz obale stajačica. Aromatičan podanak sadržava eterična ulja; upotrebljava se kao začin (slično đumbiru), kao nadomjestak hmelju u proizvodnji piva i dr.
iglica (Geranium), biljni rod iz por. iglica (Geraniaceae), u nas s dvadesetak od sveukupno o. 300 vrsta, npr. vlasnato-dlakava i. (G. villosum), smrdljiva i. (G. robertianum), šumska i. (G. sylvaticum); drugi rod je čapljan (Erodium)… Nastavi čitati →
iglica (igla) (Belone belone), priobalna riba koštunjača iz por. iglica (Belonidae), izrazito dugih i šiljastih čeljusti u obliku ptičjega kljuna; duga do 80 cm, teška o. 1 kg; široko rasprostranjena i u Jadranu, ukusna za jelo.
Ignarro, Louis Joseph, američki farmakolog (New York, 31. V. 1941). Doktorirao farmakologiju na Sveučilištu Minnesota, profesor farmakologije u New Orleansu od 1979. godine te u Los Angelesu od 1985. Otkrio da je ciklički gvanozin-monofosfat (GMP) molekula koja djeluje kao… Nastavi čitati →
iguanodon, izumrli rod veleguštera iz gornje jure i donje krede; bio je visok o. 5 m, dug o. 10 m, biljožder, hodao na dvije noge; fosilni ostaci u Zap. Europi (Belgiji), Sjev. Americi, ali i u Hrvatskoj (Istra, Veli Brijun).
ihtiofobija (grč.), bolestan strah od riba.
ihtiol ili ihtamol, žutosmeđa, viskozna tekućina neugodna mirisa, produkt suhe destilacije bituminoznih (ihtiolskih) škriljevaca koji sadrže masti i ulja uginulih riba. Služi za proizvodnju med. preparata i upotrebljava se kao crijevni antiseptik te za liječenje kožnih bolesti.
