BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
spondilartritis (grč.), upala malih zglobova između kralježaka. Najčešće u sklopu ankilozantnog spondilitisa.
spondilartroza (grčki: spóndylos kralježak, árthron zglob, osis bolan), ukočenost takozvanih malih međukralježničnih zglobova kao posljedica → spondiloze.
spondilitis (grč.), upala kralješka. Može biti nespecifična ili specifična (najčešće tuberkuloza), a obično zahvaća trupove kralježaka. Čest uzrok je ozljeda, ali mogu biti i imunološki poremećaji (→ ankilozantni spondilitis).
spondilodeza (grč.), kirurški postupak kojim se ukočuju zglobovi između kralježaka. → artrodeza
spondilolisteza (grčki: spóndylos kralježak, olisthanein klizati), prirođena ili ozljedom uzrokovana promjena kralježnice. Očituje se najčešće klizanjem petoga slabinskoga kralješka prema naprijed preko križne kosti, uz križobolju ili neurološke simptome u nogama. Može se liječiti konzervativno ili kirurški.
spondiloza (grčki: spóndylos kralježak, osis bolan), degenerativne promjene na trupovima kralježaka i na intervertebralnim pločama (diskovima). Teži slučajevi mogu uzrokovati živčane ili žilne sindrome u područjima zahvaćenih dijelova kralježnice (vratna spondiloza, slabinska spondiloza) ili izazvati → spondilartrozu.
spongioza (lat.; grč), substantia spongiosa ossium, spužvasto koštano tkivo, unutar. dio kosti koji je građen od koštanih gredica između kojih su uski prostori ispunjeni koštanom srži. Nalazi se u epifizama dugih kosti te u kratkim i pločastim kostima.
sporangij (grč.), nespolni rasplodni organ kod bilja u kojem se redukcijskom diobom razvijaju spore, nespolne rasplodne stanice haploidnog broja kromosoma.
spore (grč.), truske, klice, sitna, obično jednostanična (nekad i samo dio stanice) jedinka koja služi za nespolno razmnožavanje nekih biljaka i životinja. Mogu preživjeti nepovoljne klimatske uvjete i to tijekom nekoliko godina. Kad nastupe povoljni uvjeti (temp., vlaga), iz njih… Nastavi čitati →
sporiš (Verbena), biljni rod iz por. sporiša (Verbenaceae) s oko 80, pretežno američkih vrsta. U Hrvatskoj je rasprostranjen obični s. (V. officinalis). Kao ljekovitu biljku uzgajali su je poznavali su ga stari Egipćani, Grci i Rimljani.
sporocista (grč.) 1. Cista ili ovojnica koja sadrži spore. 2. Jedan od stadija u životnom ciklusu metilja. 3. Stadij u životnom ciklusu protozoa koji nastaje od sporoblasta, a razvija se u → sporozoite.
sporofit (grč.), nespolna generacija biljaka ili algi koja ima diploidni broj kromosoma. Sporofit mejotičkom diobom stvara spore koje se razvijaju u spolnu generaciju gametofit, koji ima haploidni broj kromosoma. Kod svih kopnenih biljaka jasno je izražena izmjena generacija –… Nastavi čitati →
sporotrihoza, bolest izazvana gljivom Sporothrix schenckii. Česta u tropskim i suptrop. krajevima. U organizam može ući kroz ozljedu na koži ili udisanjem te se očituje kao kožna ili plućna s. U teškim slučajevima može zahvatiti kosti i zglobove… Nastavi čitati →
sporozoiti (grč.), izduženi, pokretni oblici u životnom ciklusu protozoa, koji su sposobni zaraziti novog domaćina. Stanice zaražene s. raspadaju se i oslobađaju merozoite. Npr. u malariji, sporozoiti plazmodija oslobađaju se iz oocisti u komarcu, skupljaju se u njegovim slinovnicama te… Nastavi čitati →
sprue (engl.), kronična bolest crijeva u kojoj je onemogućena apsorpcija hranjivih tvari. Dva su oblika: tropski i netropski (→ celijakija). Oštećenje crijevnih resica dovodi do proljeva, mršavljenja, anemije i psih. promjena. Liječi se nadomjesnom terapijom, dijetom i antibioticima.
sputum (lat. sputum ispljuvak), sadržaj dobiven iskašljavanjem iz pluća, dušnica i dušnika. U pravilu to je ispljunuta smjesa sline i sadržaja iz dišnih putova. Laboratorijska pretraga s. korisna je u dijagnostici raznih bolesti dišnog sustava i srca.
spužve (Spongia, Porifera), mnogostanične životinje jednostavne građe. Stanice imaju znatan stupanj nezavisnosti, ali nemaju pravog tkiva. Tijelo spužava sastoji se od dvaju slojeva vanjskoga (ektoderm) i unutarnjega (endoderma). Oni luče sr. sloj, koji odgovara mezodermu. Najuočljivija osobina spužava su… Nastavi čitati →
srce (lat. cor; grč. kardia), sred. i najvažniji organ krvožilnog sustava koji svojim ritmičkim kontrakcijama izbacuje krv i tako podržava veliki i mali krvni optok. S. je najvećim dijelom mišićni organ (→ srčani mišić), asimetrično smješten u… Nastavi čitati →
srčana frekvencija, broj srčanih ciklusa, otkucaja (sistola i dijastola) tijekom jedne minute. U čovjeka u mirovanju iznosi oko 70 do 80. U raznim fiziološkim ili patološkim stanjima može biti povišena ili snižena.
