Hakasi, zajednički naziv za narode turkijske skupine (Kačinci, Sagajci, Kiziljci i Beljtiri), žive uz r. Jenisej u zap. Sibiru u vlastitoj republici Rus. Federacije; oko 67 000 pripadnika. Razlikuju se i vlastitim dijalektima hakaskoga govora. Pravosl. vjeroispovijesti. Poljodjelci, vrsni drvorezbari.
halva ili alva (arap.), slatko jelo od brašna, masla i šećera (obična h.) ili s dodacima meda (medena h.), sezama (tahan-h.), oraha (kos-h.), krupice (irmek-h.) i dr. Halvadžija – slastičar koji izrađuje i prodaje halvu.
hamajlija ili amajlija (tur.), zapis zavijen u platno ili kožu koji se nosi na tijelu ili je pričvršćen na odjeću, a po pučkom vjerovanju štiti od uroka, bolesti i drugih nedaća. Naziva se i amulet te talisman.
hamiti, prvotno lingvistički pojam za jezike koje govore nesemitski narodi sjev. i sjeveroist. Afrike, tako jezike Berbera (zap. h.) i Kušita (ist. h.), te stanovnika južno od Čadskog jezera (čadski h.). Poslije se pojam Hamiti rabio kao rasna i… Nastavi čitati →
handžar (tur. od arap.), dug (70–80 cm) i šiljat nož s oštricom na objema stranama te drškom od kosti, kovine ili drveta. Često bogato urešen zajedno s koricama. Služi za sječenje i bodenje.
harakiri (jap. hara utroba, kiri ubod), ranije u samuraja često ritualni oblik samoubojstva izveden rasparanjem utrobe vodoravnim rezom mača. Razlikuju se dvije vrste h.: obvezni (ukinut 1868) i dragovoljni (zbog povrijeđene časti, u znak prosvjeda protiv nepravde, iz tuge poslije… Nastavi čitati →
hardangerski vez, vrsta bijeloga veza norv. podrijetla, s opšivenim šavovima šupljike; sličan kačkanoj čipki.
Hazarijci (perz. Hazârajât), etnička skupina u sred. Afganistanu i u Kabulu; o. 1,6 mil. pripadnika. Djelomice mong. podrijetla, danas jezično iranizirani.
hedebo-vez, danski bijeli vez primjenjivan na platnu od grubog lana, plosnoga boda i šupljikave izvedbe.
herodeševo ili mladinci, hrv. pučki običaj izvođen na 28. XII. (Nevina dječica) kada se korbačem “šiba” djecu (mladinčanje) ili mlađi “šibaju” starije, radi budućeg zdravlja. Običajem se podsjeća na ubijanje djece u Betlehemu, što je prema Bibliji naredio… Nastavi čitati →
Heyerdahl, Thor, norveški prirodoslovac i etnolog (Larvik, 6. X. 1914 – Colla Micheri, Italija, 18. IV. 2002). Inicijator i vođa prekooceanskih znanstvenih ekspedicija kojima se istraživalo mogućnosti starih prekooceanskih veza između udaljenih civilizacija i kultura. Na… Nastavi čitati →
Hidatsa ili Minitari, indijanski narod plemena Sioux koji je živio između rijeka Heart i Little Missouri (Mali Missouri) u polunomadskim selima. Nakon epidemije malih boginja 1837. njihov se broj naglo smanjuje te se zbog stalnih napada plemena Dakota sele… Nastavi čitati →
Hodi (češ. Chodové), etnička grupa Čeha u jugozap. Češkoj (područje Domažlica). Seosko stanovništvo; sačuvali neke etnografske osobitosti (gradnja drvenih kuća, nošnja, keramika i dr.).
Hopi, indijansko pleme u Arizoni, SAD; pripada skupini Pueblo-Indijanaca. Danas ih ima o. 6000 u 11 sela u okrugu Coconino u središnjoj Arizoni. Zadržali su pretkolumbovski način života.
Hotentoti (burski: mucavci), sami se nazivaju Khoikhoi (ljudi); skupina srodnih naroda južne i jugozapadne Afrike (Južnoafrička Republika, Namibija). Rasno su najbliži Sanima (Bušmanima), a njihova je stara kultura sinteza istočnohamitskih, stočarskih (uzgoj goveda i posebne vrste ovaca) i bušmanskih, lovačkih… Nastavi čitati →
huaca (kečuanski waka sveto, neobično), u starih Peruanaca naziv za mjesta ili objekte koji su, prema vjerovanju, bili posvećeni (brdo, hram, mumija, podzemna grobnica i sl.). Danas u Peruu naziv za svako arheol. nalazište.
Huitzilopochtli (aztečki: lijevi ili južni kolibrić), bog rata, gl. božanstvo Azteka. Prema legendi, pratio Azteke na njihovim lutanjima prije nego što su osnovali Tenochititlán (danas grad México), gdje mu je i podignut velik hram. Prinosile su mu se i ljudske… Nastavi čitati →
hula, kultni i profani tipovi plesa na Havajskom otočju; solistički ili skupni (i do 100 plesača). Izvodi se ugl. jednakomjernim pokretima gornjeg dijela tijela i ruku, uz pjevanje i pratnju autohtonih glazbala (bubnjevi, čegrtaljke, svirale od školjki i dr.).
humor (lat.), smisao za komično, psih. sposobnost da se u različitim situacijama uoči njihova smiješna strana; odnos poticanja i održavanja komičnih situacija, oblici usmjereni na fiksiranje komičnih događaja s ciljem izazivanja smijeha: anegdota, dosjetka, pošalica, šala. Lat. humor (vlaga, sok)… Nastavi čitati →
humor, folklorni, u pučkoj kulturi sastavina nekih godišnjih i životnih običaja i obreda: u pokladama (šaljivi likovi, govori, pjesme igrokazi, ponašanja), svadbi (prerušeni likovi, obvezatni zabavljači), Martinju. U raznim prigodama društv. okupljanja (prela, sijela, komušanje i sl.) očituje se… Nastavi čitati →
