FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
Kornberg, Roger, amer. biokemičar (St. Louis, 24. IV. 1947). Sin Arthura. Doktorirao na Sveučilištu Stanford (1972), gdje postaje profesor (1978). Istraživao procese prijenosa genetskih informacija s DNK-lanca na RNK-lanac u eukariotskim stanicama i otkrio nukleosom, osnovnu strukturnu jedinicu kromatinske… Nastavi čitati →
korona (lat.) 1. U ant. doba, vijenac koji je stavljan na glavu označavajući čast ili dostojanstvo nositelja; u Ateni su ga nosili arhonti. Na atletskim natjecanjima pobjednicima je dodjeljivan vijenac od maslinova lišća. U Rimljana isprva ures za bogove i… Nastavi čitati →
korpuskula (lat.), djelić, sićušna čestica, os. u fizici elementarnih čestica, od koje je izrađena tvar (npr. elektron, kvark i dr.).
korpuskularna teorija, Newtonova teorija prema kojoj se svjetlost sastoji od roja sitnih čestica koje se gibaju nekom brzinom.
Koshiba, Masatoshi, jap. fizičar (Toyohashi, 19. IX. 1926). Prof. na sveučilištima u Tokyju. U suradnji s R. Davisom ml. napravio prvi podzemni detektor neutrina i tako dokazao postojanje triju vrsta neutrina. Podijelio s Davisom Nobelovu nagradu za fiziku 2002.… Nastavi čitati →
kosina, ravnina nagnuta pod oštrim kutom prema horizontalnoj razini. Služi kao jednostavan alat za podizanje tereta (G) na visinu (H) silom F = H siná (á je kut nagiba kosine) koja je manja od tereta.
kosinus (lat.), jedna od trigonometrijskih funkcija (cos); k. šiljastoga kuta pravokutnoga trokuta omjer je duljine katete uz kut i duljine hipotenuze.
kosinusov poučak, jedan od osnovnih teorema trigonometrije. Za bilo koji trokut vrijedi relacija c2 = a2 + b2 – 2ab cosă, a, b i c su stranice trokuta, ă kut između stranica a i b… Nastavi čitati →
kositar, znak Sn (lat. stannum), kem. element IV-A skupine periodnog sustava elemenata (red. br. 50, rel. at. masa 118,69). Srebrenobijela mekana kovina. Dvije alotropske modifikacije koje se razlikuju po relativnoj gustoći i kovnosti: bijeli k. i sivi k.… Nastavi čitati →
Kossel, Walter (Ludwig Julius Paschen Heinrich), njem. fizičar (Berlin, 4. I. 1888 – Kassel, 22. V. 1956). Prof. u Kielu, Danzingu i Tübingenu. Iznio teoriju o nastanku polarnih spojeva primanjem ili davanjem elektrona. Istraživao i rendgenske spektre i katodne zrake.
koštani pepeo, tvar koja nastaje duljim žarenjem kostiju. Sastoji se od kalcijeva fosfata i kalcijeva karbonata. Služi u proizvodnji koštanog porculana.
kotangens (lat.), trigonometrijska funkcija (ctg); k. šiljastoga kuta pravokutnoga trokuta omjer je duljine katete uz kut i katete nasuprot kutu.
kovalentna veza, veza među atomima u molekuli preko zajedničkih parova elektrona pri čemu su atomi neutralni. Odgovorna za vezanje nemetala i org. spojeva.
Kovalevska, Sofja Vasiljevna, ruska matematičarka (Moskva, 15. I. 1850 – Stockholm, 10. II. 1891). Po ocu poljskoga (Korwin-Krukowski), a po majci njemačkoga podrijetla (Schubert). Supruga paleontologa → Vladimira, s kojim je otputovala u inozemstvo radi… Nastavi čitati →
kovanje, topla ili hladna obrada metala, tj. mijenjanje oblika predmeta udaranjem ili tlačenjem, ručnim ili strojnim putem. Kovanjem se postiže promjena mehan. svojstava metala (povećana tvrdoća, čvrstoća, smanjena rastegljivost i dr.). Takvi se metali zovu kovki metali. Slobodno k.… Nastavi čitati →
kovine ili metali (grč. preko lat.), skupina kem. elemenata s određenim zajedničkim kem. i fiz. svojstvima. Smjese takvih elemenata (legure ili slitine) također su k. Na sobnoj su temperaturi u čvrstom stanju (osim žive, koja je tekućina) i u većini… Nastavi čitati →
Kozara, planina u sjeverozap. dijelu BiH, između Gomjenice, Vrbasa i Prosare. Najviši vrh Lisina (978 m). Prevladava šumska vegetacija. Područje K. uređeno kao nac. park.
kozmička brzina, brzina koju tijelo izbačeno sa Zemlje treba dobiti da bi se održalo u kružnoj putanji oko Zemlje svladavajući centrifugalnu silu zbog Zemljine gravitacije (tzv. prva k. b., 7,9 km/s) ili da bi se po paraboličnoj stazi udaljilo… Nastavi čitati →
kozmička prašina, vrlo sitne čestice čvrste tvari u svemiru, međuzvjezdana tvar i meteorska prašina; apsorbiraju svjetlost zvijezda i u galaksijama stvaraju tamne oblake (nebule). Oko 5000 t kozmičke prašine padne godišnje na Zemlju.
kozmičke zrake, struje (snopovi) visokoenergetskih čestica iz svemira. Sastoje se od protona, alfa-čestica, lakših jezgara (primarne k. z.) koje se sudaraju s atomskim jezgrama Zemljine atmosfere i izazivaju stvaranje mezona, hiperona koji dolaze na Zemlju kao “pljuskovi” kozmičkog zračenja… Nastavi čitati →
