FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
Mariotte, Edme, francuski fizičar i botaničar (Dijon, oko 1620 – Pariz, 12. V. 1684). Član utemeljitelj Francuske akademije znanosti. Poznat po otkriću da su volumen plina i njegov tlak obrnuto razmjerne veličine uza stalnu temperaturu (1676). Taj… Nastavi čitati →
Markov, Andrej Andrejevič, ruski matematičar (Rjazanj, 14. VI. 1856 – Petrograd, 20. VII. 1922). Bavio se teorijom brojeva, diferencijalnim jednadžbama, ali mu je najveći doprinos u teoriji vjerojatnosti (Markovljevi lanci) koja se počela primjenjivati na… Nastavi čitati →
Marković, Željko, hrvatski matematičar (Požega, 20. II. 1889 – Opatija, 23. VIII. 1974). Sveučilišni profesor u Zagrebu, dekan Tehničkoga fakulteta i Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta, rektor Sveučilišta (1954–55), član JAZU i nekoliko međunarodnih akademija. Bavio se matematičkom… Nastavi čitati →
Markovnikov, Vladimir Vasiljevič, rus. kemičar (Nižnij Novgorod, 22. XII. 1838 – Moskva, 11. II. 1904). Prof. u Odesi i Moskvi. Poznat po pravilu (1869) za strukturu molekula (Markovnikovljevo pravilo). U org. kemiji našao da postoje… Nastavi čitati →
Mars (lat.), po udaljenosti četvrti planet od Sunca (sr. udaljenost 227,9 mil. km), a po veličini treći od najmanjih u Sunčevu sustavu (iza Plutona i Merkura). Ekvatorijalni mu je promjer 6787 km ili 0,53 Zemljina polumjera, a masa 0,11 mase… Nastavi čitati →
Marshov test (metoda), način dokazivanja prisutnosti arsena ili njegovih spojeva kada se sumnja u otrovanje. Test je prvi proveo brit. kemičar James Marsh (1836).
martenzit (prema njemačkom inženjeru → Adolfu Martensu), slitina alfa-željeza s prezasićenom čvrstom otopinom ugljika u obliku rešetkastih ili pločastih kristala. U poprečnom presjeku izgleda kao da je u obliku igle. Nastaje naglim hlađenjem → austenita. Vrlo tvrd (razmjerno udjelu ugljika).
Martin, Archer John Porter, britanski kemičar (London, 1. III. 1910 – Llangarron, 28. VII. 2002). Razvio kromatografiju (1944), posebno za analizu strukture aminokiselina. S → R. L. M. Syngeom podijelio Nobelovu nagradu za kemiju 1952.
masa (lat.), oznaka m ili M, količina tvari nekog tijela. Razlikuju se dvije vrste m.: inercijska i gravitacijska. Inercijska je masa mjera otpora tijela prema promjeni svojega stanja mirovanja ili jednolikoga gibanja, tj. otpor prema ubrzanju (akceleraciji). Prema drugom… Nastavi čitati →
masena spektroskopija ili spektrometrija, tehnika (metoda) za određivanje relativnih atomskih masa. U posebnim uređajima (maseni spektrometri) snop iona ubrzava se u el. i magn. polju koje otklanja ione i fokusira na detektor. Ioni različite mase različito se otklanjaju te… Nastavi čitati →
maseni broj ili nukleonski broj elemenata, ukupan broj protona i neutrona u jezgri atoma. U oznaci kem. elementa navodi se uz atomski broj (broj protona). Npr. xyA označava kem. element pri čemu je x atomski broj, a y maseni broj.
masikot, modifikacija olovnog-oksida (PbO) žute boje. Služi kao pigment.
Maskelyne, Nevil, brit. astronom (London, 5. X. 1732 – Greenwich, 9. II. 1811). Ravnatelj zvjezdarnice u Greenwichu. Na otoku Sv. Heleni promatrao prolaz Venere ispred Sunca (1761). Imenovan kraljevskim astronomom (1765). Uveo metodu određivanja longitude… Nastavi čitati →
maslačna (butanska) kiselina, C3H7COOH, karboksilna masna kiselina, bezbojna tekućina neugodna mirisa. Ima je u maslacu te kod kvarenja maslaca stvara neugodan miris. Njezini se esteri rabe u proizvodnji likera i parfimeriji.
masne kiseline, jednobazične aciklične karboksilne kiseline opće formule CnH2n+1COOH. Niz m. k. započinje s mravljom, octenom, propionskom, maslačnom itd. U užem smislu, naziv za više članove niza, kiseline vezane s glicerolom u prir. mastima (palmitinska,… Nastavi čitati →
masti, esteri glicerola i viših masnih kiselina. Masti su jednostavni ili mješoviti trigliceridi. Nalaze se u masnom tkivu životinja i u sjemenkama biljaka. Mogu biti čvrste (loj), polučvrste (svinjska mast) ili tekuće (biljna ulja). U čvrstim mastima prevladavaju nezasićene… Nastavi čitati →
matematička analiza, grana matematike koja se bavi realnim funkcijama realne varijable. Osnovni su pojmovi m. a. limes ili granična vrijednost, derivacija i njezina primjena (diferencijalni račun), integral i njegova primjena (integralni račun) te razvoj funkcija u redove.
matematička indukcija, metoda dokazivanja da mat. tvrdnja vrijedi za bilo koji pozitivni broj n ako vrijedi za n = 1 (baza indukcije), ako vrijedi za n = k (pretpostavka indukcije), i ako se dokazuje da vrijedi za n =… Nastavi čitati →
matematika (grč.), znanost koja proučava svojstva i odnose brojeva, prostorne odnose i apstraktne strukture. Počeci m. su brojenje, računanje, mjerenje u svakodnevnom životu, tj. rješavanje konkretnih problema. Poslije je m. postala sve više apstraktna. Obično se dijeli na čistu i… Nastavi čitati →
materija (lat.) 1. filoz Protežna, djeljiva i mjerljiva tvar koja može poprimiti razne oblike; objektivna stvarnost koja postoji izvan svijesti; opreka duhu. U grč. filozofiji m. je vječna i postoji prije demijurškog oblikovanja u konkretne oblike. U Aristotela i skolastike… Nastavi čitati →
